RB : Predstavite nam inicijativu koja je nastala povodom davanja Hrvatskih autocesta u koncesiju. U kojoj je fazi inicijativa sada, kako planirate da će se odvijati i koji su konačni ciljevi?

Mijat Stanić : Najprije da kažem nešto o sebi i svome sindikatu. Ja sam predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata, sindikata koji djeluje u cestarskim poduzećima; on djeluje u sedam poduzeća od kojih su sva državna. U zadnje vrijeme nova vlada je najavila da će dati autoceste u koncesiju. Mi i sa bivšim vladama, još od 2005. godine, ratujemo protiv tih koncesija. Prva naznaka davanja u koncesiju je bila povodom stand by aranžmana s MMF-om, gdje su poduzeća dobila rok do kada su trebala provesti privatizaciju. Međutim od toga se odustalo, jednim dijelom i zbog toga što smo i mi kao radnici digli veliku bunu, ali se ista tema pojavila 2008. za vrijeme Ive Sanadera. Mi smo organizirali i najavili prosvjed i nakon njegovog organiziranja stigao nam je prosvjed u ministarstvo kod ministra Božidara Kalmete i on je rekao da će odustati od koncesije. Tražili smo pisanu potvrdu – što nam je on i dao. Tada smo odjavili i prosvjedni skup jer se odustalo od koncesije. Pročitaj detaljnije

Prvo je povećan PDV, potom su rasle cijene energenata što se odrazilo na cijene grijanja, a onda su u međuvremenu povećane i cijene hrane. Također, pred nama je vjerojatno još jedno povećanje cijene hrane zbog suše i vladine odluke da ne pomogne seljacima. Sve ovo čini jedan skup pojava koji možemo označiti kao opći porast cijena. On će ove godine biti oko 4 % u odnosu na prošlu godinu. Radni ljudi su očajni, ne znaju što će, a računi, i to sve veći, dolaze im na naplatu. Moraju se hraniti, djeci kupovati knjige za školu, oblačiti ih, plaćati rate kredita itd. Nekog kapitalistu ili političara ne dira što se cijena hrane povećala za 10 % ili 20 % kad njima ionako, gledajući relativno u odnosu na njhove plaće, davanja za hranu predstavljaju zanemarivi trošak. No, kako je radnicima? Nikome nije jasno zašto vlada, i to većinom socijaldemokratska, dopušta da se sve ovo događa. Zar Milanović i ekipa ne vide da je ljudima sve teže, da cijene lete u nebo? Neki kažu da je ova vlada luda jer mari samo za proračun i njegovo punjenje. Drugi kažu da ova vlada nema obzira prema malom, običnom čovjeku i da s takvom ekonomskom politikom nikada nećemo izaći iz krize. Pročitaj detaljnije

Najamni rad i kapital skup je članaka Karla Marxa koji su izlazili 1849. godine u Novim rajnskim novinama, a na temelju njegovih predavanja radnicima koja je održao u Bruxellesu dvije godine ranije. Godine 1846./47., dakle nešto prije održanih predavanja, Marx je dovršio svoje značajno djelo, Bijeda filozofije napisano u obliku kritike Proudhonovog djela Filozofija bijede. Tim djelom je zaokružio neke osnovne linije svog ekonomskog i historijskog pogleda. Stoga ovi članci sadrže neke već razrađene Marxove misli poput toga da su ekonomske kategorije samo teorijski izrazi društvenih odnosa. Marx ne gleda kapital kao stvar ili kao puko sredstvo za proizvodnju. On u kapitalu vidi određeni društveni, i to buržoaski, odnos proizvodnje. Prema tome i određeni društveni odnos proizvodnje, poput buržoaskog na primjer, predstavlja samo društveni odnos proizvodnje u određenoj fazi razvoja čovječanstva. Pročitaj detaljnije

U posljednje je vrijeme u medijima aktualiziran problem nezaposlenosti. Traže se uzroci, moguća rješenja, a ministar rada je svako malo u novinama. Hrvatskoj je, kao zemlji koja svoje gospodarstvo bazira na uslužnim djelatnostima od kojih je turizam najznačajnija, svojstveno da problem nezaposlenosti koji se obično gomila u prvom kvartalu godine, rješava sezonskim zapošljavanjem preko ljeta. Iako početkom jeseni brojke opet padnu na početnu razinu, ipak su ljudi zaradili neki novac koji potom troše i osjećaj krize se odgađa. Pročitaj detaljnije

Dragi drugovi,

Kao što vjerojatno vrlo dobro znate, tokom protekle gotovo tri godine Grčka je pretvorena u europski laboratorij za najekstremnije neoliberalne mjere. Rezultati nisu bili samo ekonomski. Monstruozno osiromašivanje ogromne većine grčkog stanovništva bilo je popraćeno stalnim napadima na najelementarnija prava i demokratske slobode, protiv demokratskog parlamentarnog sustava i samog nacionalnog suvereniteta!

Posljedica ove istinske tragedije bez presedana u razdoblju mira je što današnje grčko društvo postaje sve više i više nalik njemačkom društvu s početka 1930-ih, tokom smrtne agonije Vajmarske republike. Niti jedno obilježje ne nedostaje, uključujući i ubrzani rast neonacističke snage – Zlatne zore, koja je uspjela postati treća najveća stranka u zemlje u toku samo nekoliko mjeseci. Pročitaj detaljnije

Predgovor

Ovaj napis iz 1989. g. danas mi izgleda nadrealno, kao što i svi događaji iz tog perioda, što su ga naredni krvavi jugoslavenski ratovi zatrpali, izgledaju nadrealno većini bivših Jugoslavena. Oni stariji već odavno kažu:  ”To je bilo prije rata, a ovo poslije.” Period 1991.-95., period krvavog  razbijanja Jugoslavije, bio je period drugog (slovenskog), trećeg (hrvatskog) i četvrtog (bosanskog) rata. Prvi je bio ovaj o kome je riječ ovdje, a peti je bio onaj posljednji, opet na Kosovu, kada je Srbija odigrala svoj posljednji  potez kartaškog varalice, 1998., protjeravši milion Albanaca s Kosova, i kada je pod bombama NATO pakta potpisala vojnu kapitulaciju. Pročitaj detaljnije

Ovih smo dana saznali kako je jedna od američkih agencija za kreditni rejting, Fitch, dala svoju ocjenu za rad vlade u proteklih nekoliko mjeseci. Fitch je ispravila svoju ocjenu za Hrvatsku na BBB(-) sa stabilnim dugoročnim izgledima. Prije je stajalo BBB(-) s negativnim dugoročnim izgledima. Prema tome ‘razlog’ za veselje vlade, podršku svih medija i smiješak ‘nezavisnih’ ekonomista je taj što Fitch smatra kako hrvatski izgledi više nisu negativni već stabilni. Ova kategorija je i dalje povoljna za investicije u državne obveznice. Dakle investitori, bar za sada, ne moraju strahovati od nestabilnosti hrvatske vlade pri vraćanju duga, a vlada ne mora strahovati od poskupljenja duga i od mogućnosti nepovoljnijeg zaduživanja inozemnom tržištu. Iako je ovo tek prva od tri rejting agencije koja je dala svoju ocjenu, još treba pričekati Moody’s i Standard & Poors, ipak se mogu uočiti neke pojave koje valja zabilježiti. Pročitaj detaljnije

Evo nekoliko činjenica koji sasvim lijepo ilustriraju klasni profil Marikane.

Tiny Rowland

Osnivač engleske firme Lonmin, koja upošljava 28 tisuća radnika i koja je kotirana na londonskoj burzi, je Tiny Rowland. Lonmin je treći proizvođač platine u svijetu, sa 2 milijarde dolara obrta, 311 milijuna dolara profita i 356 milijuna dolara duga. Avanturist Tony Rowland, preminuo 1998. g, čija brončana bista i danas dominira sjedištem firme u Londonu, unio je u Lonmin duh nemilosrdne klasne borbe, odvratne čak i britanskim konzervativcima: ”Meni nije stalo ni do kakvog društvenog ugleda, važan mi je profit i obrtni poslovi.” Pročitaj detaljnije

Kad  je Engels rekao da je  država ”naoružani odred ljudi” u službi kapitala nije ni slutio da će mu današnja Južna Afrika dati stopostotnu potvrdu. Kad je Jack London početkom XX stoljeća pisao svoj čuveni roman Željezna peta – upola na temelju zbiljskih američkih klasnih odnosa, a upola na temelju umjetničke projekcije – nije ni slutio da će ga zbilja nadmašiti. Umjetnost se pretvorila u zbilju, a zbilja u – nadrealizam.

Dvije stotine i sedamdeset rudara Marikane je optuženo za ubojstvo vlastitih drugova štrajkača! Njih 259 koji su uhićeni posle pokolja, a broj je dopunjen s ranjenima po njihovom izlasku iz bolnice, od ukupno 78. Netko bi rekao svijet postavljen na glavu ili južnoafrička demokracija na čeličnim nogama. No, evo što je za pariški Le Monde napisao dopisnik iz Johannesburga, Sébastien Hervieu, da nitko sutra ne kaže kako nije znao što kapitalizam može upriličiti: Pročitaj detaljnije

Prema jučerašnjim rezultatima DZS-a, hrvatski bruto domaći proizvod je u drugom kvartalu ove godine pao za 2,1 %. Javnost je taj pokazatelj dočekala s nezadovoljstvom iako su ekonomisti predviđali čak i veći pad, od 2,8 – 3 %. U vladi brane svoju poziciju sljedećim argumentima. Tvrde da je ovaj pad najveći koji će se dogoditi u ovom mandatu. Nadalje, kad se pokrenu veliki investicijski projekti pokrenut će se i gospodarstvo. Dotad traže strpljenje koje će se, kažu, na kraju sigurno isplatiti jer su uvjereni da rade dobar posao za koji treba vremena da poluči prve veće rezultate. U krajnjoj liniji glavna briga ove vlade jest proračun i očuvanje kreditnog rejtinga. Idu logikom da će im biti lakše ostvariti neke projekte i privući strane investicije, ako im kreditni rejting nije smanjen. Ukoliko im rejting bude smanjen, MMF je realnost, a to znači i opasnost za ovu vladu.

HDZ, kao druga najjača stranka u zemlji, ima sljedeću taktiku. Govore kako su oni i očekivali ovakve rezultate pošto vlada ništa ne radi. Svoja rješenja još ne otkrivaju jer ih razrađuju i zato jer ne žele pomagati vlastima (čitaj: program im je više-manje sličan; pošto su to stranke koje su dosad promicale neoliberalnu ekonomsku politiku i koje rješenje krize vide u zamahu privatnog poduzetništva uz jaku asistenciju države). Hrvatski laburisti, kao treća najjača stranka po anketama, dobivaju više medijskog prostora kako bi se i oni očitovali o trenutnom stanju u gospodarstvu te ponudili svoja rješenja. Tako predsjednik laburista, Lesar, govori o tome da Hrvatskoj treba vlastita verzija sistema fleksigurnosti i kako, uostalom, treba ulagati u proizvodnju (ovdje se Lesar slaže sa većinom ekonomista u državi koji izlaz vide u pokretanju proizvodnje, a ne u trgovini i turizmu). Također govori da vlada griješi što provodi fiskalnu konsolidaciju jer na taj način građanima izbija novac iz džepova, potrošnja još više pada, a time i industrijska proizvodnja. Većina hrvatskih građana, koju uvelike predstavljaju mediji svojim anketama i svojim reportažama, je pak ogorčena i nada se nekoj promjeni. Pročitaj detaljnije