Neproizvodni rad

Zašto smo posvetili jedan dio teksta onome što Marx naziva neproizvodni rad? Uostalom je logično da je neproizvodni rad naprosto sve ono što nije proizvodni rad, odnosno da je to onaj rad koji ne stvara višak vrijednosti pa ni kapital. Stvar je u tome što smo se, prolazeći kroz Marxove tekstove, a potom i tekstove njegovih kritičara, imali prilike uvjeriti da su njegove tvrdnje toliko izmasakrirane i toliko „nadograđivane” da poneki citat ili Marxovu misao čovjek koji je upoznat s originalom uopće ne može prepoznati. Prema tome, ovdje pušemo i na hladno te za svaki slučaj izvodimo definiciju neproizvodnog rada i navodimo njegove primjere. Zatim ćemo pokazati da je analiza tih kategorija zapravo analiza jedne te iste pojave, ali gledane iz različitih perspektiva.

Već smo napomenuli ključnu osobinu neproizvodnog rada; on ne stvara višak vrijednosti. To onda povlači za sobom da se predujmljeni novac ne oplođuje, ne pretvara se u kapital. Štoviše taj se novac na klasificira kao predujmljeni, nego kao potrošeni. Dakle, novac izdan na neproizvodan rad – to je potrošeni novac, neproizvodno potrošeni novac. Osoba koja je vlasnik novca i kupuje neproizvodan rad možda će, odnosno sigurno, dobiti usluge koje je htjela, ali će u novčanom smislu osiromašiti[i]. Njezina se, sve manja, suma novca javlja u obliku običnog prometnog sredstva (a koje se pretvara u upotrebnu vrijednost) u cilju dobivanja nečijeg rada. Drugim riječima, novac se troši u obliku dohotka. Ovdje nema velike razlike je li rad opredmećen u robi pa se kupuje na primjer kao cigara ili je to živi rad čiji se proizvod, cigara, zatim konzumira.[ii] Pročitaj detaljnije

Donosimo u dva dijela tekst o Marxovoj teoriji proizvodnog i neproizvodnog rada. Prvi dio osim Uvoda sadrži i poglavlje Pretvaranje novca u kapital u kojem se pojašnjava na koji se način novac pretvara u kapital i zbog čega je ta transformacija bitna za Marxov koncept proizvodnog rada te poglavlje Proizvodni rad koje govori o konceptu proizvodnog rada i na temelju nekoliko konkretnih primjera iz Marxovih djela.

Drugi dio rada sadrži poglavlje Neproizvodni rad u kojem se nalaze primjeri neproizvodnog rada te ključna razlika između proizvodnog i neproizvodnog rada; zatim poglavlje Proizvodni i neproizvodni rad u trgovini kao možda najsloženije poglavlje jer analizira rad koji je unajmio kapital u fazi cirkulacije i čije je kretanje prvo trebalo objasniti; poglavlje Treće osobe koje ne ulaze u kategoriju proizvodnog i neproizvodnog rada  objašnjava što je pod tim naslovom Marx mislio dok je radio na pitanju proizvodnog rada; konačno poglavlje Historijske kategorije zaključuje drugi dio teksta s tvrdnjom da su proizvodni i neproizvodni rad, kako ih je Marx analizirao, prolazne kategorije što znači da će one kao takve biti ukinute s ukidanjem kapitalizma. Pročitaj detaljnije

Grad Karlovac je ovih dana na svojim internetskim stranicama predstavio prijedlog „Strategije razvoja Grada Karlovca za razdoblje od 2013. do 2020. godine” (u nastavku „strategija”). Gradu je cilj omogućiti svim građanima aktivno sudjelovanje u kreiranju strategije kako bi ovaj ključni programski dokument bio što više u skladu sa željama i vizijama samih Karlovčana. Kako i u samom uvodu dokumenta piše, „postizanje konsenzusa o tako važnoj temi poput sudbine Grada, u demokratskom društvu postiže se samo putem pregovora i zajedničkih dogovora” (str.4). Autori strategije valjda aludiraju na neka druga, „nedemokratska” društva (možda i na ono predratno društvo u nas) u kojima ne postoje pregovori i dogovori nego odluke donosi mala grupica ljudi koja ionako odlučuje o svemu. Da bismo postupili u skladu s uvodnom tvrdnjom, uzet ćemo si slobodu i kritizirati ovaj dokument sa stajališta koje nam se čini najvažnijim i u odnosu na koje svi ostali ekonomski problemi postaju sekundarni. Iz tog razloga naša kritika neće biti upućena na predviđeno mjesto za prijedloge, dakle, na poštu Grada, nego će biti podastrijeta široj javnosti. Napokon, demokratsko društvo i pokreće kritika te pluralizam mišljenja, zar ne? Pročitaj detaljnije

Govor Trockog na Kopenhaškom sveučilištu u studenom 1932. iz nekoliko je razloga značajan. Prvo, zbog društveno-političkog konteksta u kojem je ovaj govor održan i koji ćemo mi ovdje pokušati u kratkim crtama opisati. Drugo, Trocki je nedavno dovršio svoje monumentalno djelo o Ruskoj revoluciji pa je u ovdje iznio jezgru djela. Stoga se u zapisu govora mogu naći koncizne tvrdnje, odgovori na pitanja poput onog o uspjehu socijalističke revolucije baš u zaostaloj Rusiji i nadasve pregršt dokaza uzorite primjene marksističke analize. I konačno, sama prilika da se čuje govor čovjeka koji je pored Lenjina bio najvažniji akter Ruske revolucije, učinila je taj događaj izuzetno zanimljivim. Pročitaj detaljnije

Prije nešto više od pola godine objavili smo tekst Priča jednog zaštitara koji nam je dao važan uvid u probleme vezane za zaštitare. Kad smo pokazali taj tekst našem sugovorniku, još jednom radniku iz jedne zaštitarske firme u Karlovcu, on se s njim bez razmišljanja složio. Loš radnički položaj zaštitara, male plaće, mnoge nepravilnosti vezane uz ulogu sindikata samo su neke od zajedničkih točki.

Na samom početku razgovora zaštitar je naglasio ključnu nepravilnost i štetu koju njemu kao radniku nanosi firma za koju radi. Naime, neizostavni radni nalog od trideset dana upisuje radničku aktivnost, odnodno je li odrađen radni dan sastavljen je na pogrešan (bolje rečeno proturadnički) način. Pročitaj detaljnije

Spontani pokret koji je započeo u Carigradu poprimio je razmjere neviđene u povijesti zemlje i obuhvaća 67 od 85 većih gradova u Turskoj.

Sve je počelo kada se skupina građana odlučila za mirnu okupaciju, možda na samo nekoliko dana, radi izražavanja svog protivljenja obnovi, koja uključuje čupanje drveća, parka Gezi na trgu Taksim u centru Carigrada. Park Gezi, prema eksplicitnim izjavama premijera Erdoğana, trebao bi biti predmet razvojnog projekta koji uključuje obnovu, kao luksuznog trgovačkog centra, otomanske topničke vojarne koja je bila uništena nakon restauracijskog ustanka protiv Mladoturske revolucije iz 1908. i konačno napuštena 1940. Ovaj su plan kritizirali i mnogi stručnjaci uključujući gradske planere, arhitekte i ekologe.

U petak 31. svibnja, upravo na isti dan kada je carigradski upravni sud odlučio obustaviti obnovu vojarne, policija je napala one koji su mirno okupirali Gezi te ih evakuirala. Policijsko je nasilje izazvalo masovnu reakciju stanovnika u solidarnosti s prosvjednicima te se nakon nasilnih sukoba policija naposljetku povukla iz parka 1. i 2. lipnja te izgubila kontrolu nad trgom Taksim. Ulične su borbe nastavljene tijekom danâ i noćî u više okruga centra Carigrada. Pročitaj detaljnije

Evo nekih statističkih podataka, nakon kojih ćemo navesti i nekoliko tvrdnji vezanih uz državni kapitalizam. To će nam omogućiti daljnju raspravu.

Dakle, u prvih je devet mjeseci 2012.[i], prema podacima iz obrađenih kvartalnih statističkih izvještaja poduzetnika, poslovalo 92.492 poduzetnika, obveznika poreza na dobit, s ukupno 843.534 zaposlenih koji su ostvarili 458,9 milijardi kuna ukupnog prihoda i 433,8 milijardi kuna ukupnih rashoda te je bruto dobit (višak prihoda nad rashodima) bila 25,1 milijardu kuna.

Poduzetnici u privatnom vlasništvu, u prvih devet mjeseci 2012., u ukupnim su rezultatima poslovanja poduzetnika Hrvatske, imali sljedeće udjele Pročitaj detaljnije

U hrvatskoj ekonomskoj misli, koja obuhvaća profesore ekonomskih predmeta, razne ekonomske analitičare koje zapošljavaju banke, znanstvenike Ekonomskog instituta, Hrvatske gospodarske komore, „nezavisneˮ ekonomiste itd., prevladava mišljenje da u Hrvatskoj ne postoji onaj pravi – tržišni kapitalizam ili čisti kapitalizam. Ovi ljudi smatraju, a za njima ne zaostaju ni budući ekonomisti s ekonomskih fakulteta kojima su uzori neoklasični ekonomisti i imaju mnogo toga zajedničkoga s našim „nezavisnimˮ ekonomistima, da u Hrvatskoj postoji „klijentelistički”, „koruptivni”, „prljavi”, „paternalistički” itd. kapitalizam. Nesvjesno uzimajući partikularno za cjelokupno ne shvaćaju da hrvatski kapitalizam ne možemo definirati u odnosu na njegove unutarnje značajke poput korupcije, klijentelizma, nedovoljno razvijenog tržišta i sl. Trebaju shvatiti da su to inherentne značajke hrvatskog kapitalizma i da realno stanje možemo definirati jedino ako krenemo od hrvatskog kapitalizma kao perifernog dijela europskog kapitalizma i njihovog međuodnosa. Pročitaj detaljnije

Glavni rezultat i ovih lokalnih izbora neće objaviti niti jedan službeni analitičar te niti jedan stranački predstavnik. Usprkos tome on je jednostavan i direktan: većina birača (53,04 %) odlučila je bojkotirati izbore i ne glasati. Ako su, kao što dosadno ponavljaju pripadnici političke elite, „izbori praznik (kapitalističke) demokracije” onda se njezina bijeda i iluzornost upravo najbolje vide kada ovo truplo na sebe stavi svoje podrapano prazničko ruho. Buržoaski analitičari, malograđanski moralisti i paraziti različitih vrsta sikću o neodgovornosti, lijenosti i nezrelosti većine te glasanju kao pravu i dužnosti. U njihove zatupljene lubanje ne može prodrijeti veoma jednostavna istina, jer to bi značilo rušenje čitavog njihovog svijeta. Većina ne glasa jer shvaća da su svi akteri u suštini identični, jer vidi da ne postoji politička alternativa postojećem stanju te jer razumije da se nakon izbora ništa neće promijeniti. Pravi pobjednik svih izbora bit će ionako onaj koji se nije ni kandidirao – Todorić. Pročitaj detaljnije

Metoda istraživanja robno-socijalističkog ekonomskog sistema[i]

Istraživanje navedenog sistema od velike je složenosti jer u njemu djeluju i zakon vrijednosti i princip planiranja. Preobraženski ne piše o „zakonu planiranjaˮ, nego o „principuˮ jer smatra da je tako bolje budući da se zakon ne ukida, nego mijenja svoj oblik, pa da ne bude dodatne konfuzije. Dakle, istražiti takav sistem još je teže time što se „ni jedan oblik proizvodnje ne javlja u čistoj formiˮ. Ali dok je zakon vrijednosti itekako uspješno istražen od Marxa, princip planiranja nepoznat je utoliko što se on prvi put javlja kao posljedica proleterske revolucije. Međutim, kao posljedica Oktobra uočava se jedna ključna pojava, princip planiranja i zakon vrijednosti poprimaju formu zakona prvobitne socijalističke akumulacije i, a to je glavna osobina, stoje jedan nasuprot drugome. Pročitaj detaljnije