Svatko se od nas, posebno u razdobljima krize i recesije, putem medija suočava sa mnoštvom diskusija, analiza i teorija povezanih sa ekonomskim pitanjima. Ekonomija se kao disciplina u vrlo pojednostavljenom prikazu uči već i u srednjim školama, a njezino ozbiljno izučavanje se odvija u sklopu za to predviđenih fakulteta i instituta. To nas ne iznenađuje ako uzmemo u obzir njezinu nedvojbenu važnost za čitavo društvo – bez proizvodnje i razmjene dobara ne bi moglo doći do zadovoljavanja temeljnih materijalnih potreba pojedinaca, a bez toga, sasvim je očito, ni samo društvo ne bi moglo opstati. Ipak, gotovo svi slučajevi bavljenja ekonomskim problemima imaju jednu veliku i očitu manjkavost – ona kreću od pretpostavke da je postojanje današnjeg ekonomskog modela samo po sebi jasno i da je on jedini koji je sposoban da bude učinkovit i da zadovolji materijalne potrebe društva. Takva ničim opravdana pretpostavka ima i jednu posljedicu. Uzimajući današnji ekonomski sustav zdravo za gotovo ne postavlja se ni pitanje na kojim osnovama i na kojem odnosu on funkcionira. Drugačije rečeno: odakle potječe profit prilikom proizvodnje i kako se stvara? Pročitaj detaljnije

Washington ne poznaje veću herezu u Trećem svijetu od nezavisnosti. U slučaju Salvadora Allendea nezavisnost je došla u posebno provokativnom kostimu- marksist koji je ustavno izabran nastavio je poštivati ustav. To nije išlo. Uzdrmalo je same temelje na kojima je anti-komunistički toranj izgrađen: doktrina, pomno uzgajana desetljećima, da”komunisti” mogu doći na vlast samo putem snage i obmane, da oni mogu povratiti tu moć samo kroz teroriziranje i ispiranje mozgova narodu. Samo je jedna stvar gora od marksista na vlasti, a to je marksist na vlasti koji je došao do nje putem izbora. Pročitaj detaljnije

Vrludanje sindikalnih rukovodioca je konačno završilo povratkom u GSV, makar nije došlo do nikakve suštinske promjene koja bi to opravdala. Zapravo, svako sindikalno sudjelovanje u sličnom tijelu bilo bi štetno po razvoj radničkog pokreta. To posebno vrijedi za postojeću situaciju u kojoj pozivanje na recesiju služi kao opravdanje za dodatna opterećivanja i izrabljivanja radne populacije, te u kojima je potrebno ubrzano organiziranje socijalnog otpora. Činjenica kako se u radu GSV odustalo od glasanja o pojedinim točkama, te kako će se težiti konsenzusu, a u slučaju njegovog neostvarivanja odvojenom prikazivanju stavova svake od strana, ne pruža bilo kakav ozbiljan razlog za sindikalni povratak u sudjelovanje u ovoj predstavi. Štoviše, takav princip rada samo ukazuje na svu besmislenost postojanja takvog tijela. Pročitaj detaljnije

U novinama Jutarnji list (izdanje iz subote 10.7.2010.) izašao je članak novinarke Vanje Nezirović  pod naslovom „Koliko vam dajemo svake godine?“ . U članku se, sasvim u skladu s ustaljenom  otvoreno pristranom politikom ovoga lista, radi o jednostavnoj i simplificiranoj tezi temeljenoj na „igri statističkim podacima“ (riječima autorice) koja glasi da svaki hrvatski radnik odradi dio svog radnog vremena kako bi omogućio dohodak za institucije i radna mjesta koja su vezana uz državni proračun. Autorica je takav rezultat dobila jednostavnim izračunom: uzela je novčanu vrijednost određene stavke iz proračuna, podijelila je sa trenutnim brojem zaposlenih (po njenom izvoru 1 519 529) i dobiveni rezultat podijelila s vrijednošću radnog sata izraženog u novcu, a koji prosječno iznosi  30.01kn. Pročitaj detaljnije

Sve metode koje podižu klasnu svijest radnika, njihovo povjerenje u vlastite snage, te spremnost na samopožrtvovnost u borbi, su dobre. Nedopustive metode su one koje uvode strah i podložnost u potlačenima pred tlačiteljima, koje slamaju duh otpora i gnjev prema nepravdi ili zamjenjuju volju masa voljom vođa; predanost prisilom, a analizu stvarnosti demagogijom i namještaljkama. Zbog toga su socijaldemokracija, koja prostituira marksizam, te staljinizam, koji je antiteza boljševizma, smrtni neprijatelji proleterske revolucije i njezinog morala. Pročitaj detaljnije

Sovjetski savez je nastao iz Oktobarske revolucije kao radnička država. Državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, a ono je nužan preduvjet socijalističkog razvoja, otvorilo je mogućnost ubrzanog rasta proizvodnih snaga. No, u isto je vrijeme aparat radničke države prošao kroz potpunu degeneraciju – iz oružja radničke klase pretvorio se u oružje birokratskog nasilja protiv radničke klase, te sve više u oružje za sabotažu ekonomije zemlje. Pročitaj detaljnije

Kolonijalne i polu-kolonijalne zemlje su po svojoj suštini nerazvijene zemlje. No nerazvijene zemlje predstavljaju dio svijeta pod dominacijom imperijalizma. Njihov razvoj stoga ima mješoviti karakter: najprimitivniji ekonomski oblici su pomiješani s najnovijim dostignućima u kapitalističkoj tehnici i kulturi. Na sličan su način definirane političke težnje radništva u nerazvijenim zemljama: borba za najelementarnija postignuća nacionalne nezavisnosti i buržoaske demokracije pomiješana je sa socijalističkom borbom protiv svjetskog imperijalizma. Demokratski slogani, prijelazni zahtjevi i problemi socijalističke revolucije nisu podijeljeni u različite povijesne epohe u ovoj borbi, već se razvijaju jedni iz drugih. Pročitaj detaljnije

Pred radnicima se u isto vrijeme otvara nekoliko povezanih frontova borbe i nekoliko čvrsto povezanih skupina neprijatelja, od kojih se niti jedan ne smije zanemariti. Ispravan vid strategije mora krenuti od te činjenice, kao i od jasno postavljenih ciljeva. Pročitaj detaljnije

Milijuni umornih “malenih ljudi”, na koje refomisti nikada nisu ni pomislili, počet će ustrajno kucati na vrata radničkih organizacija. Nezaposleni će se pridružiti pokretu. Poljoprivredni radnici, seljaci koji su bankrotirali i polubankrotirali, potlačeni iz grada, radnice, kućanice, proletarizirani slojevi intelektualaca – svi će oni tražiti jedinstvo i vodstvo. Kako se mogu uskladiti različiti zahtjevi i forme borbe, pa čak i na razini jednoga grada? Povijest je već odgovorila na ovo pitanje: putem sovjeta. Pročitaj detaljnije