Venecuelska oligarhija i imperijalizam iskorištavaju zdravstveno stanje predsjednika Huga Cháveza za obnavljanje svoje kampanje destabilizacije protiv bolivarijanske revolucije. Riskiraju oslobađanje bijesa radnika i siromašnih.

Deseti je siječnja datum kada Chávez treba prisegnuti kao ponovo izabrani predsjednik Venezuele.  No, s obzirom na blizinu toga datuma i komplikacije njegovog oporavka od operacije obavljene na Kubi, to se čini nevjerojatnim. Od početka godine, pa čak i prije, venecuelska desnica pokrenula je opaku i odvratnu kampanju laži i glasina o njegovom stvarnom zdravstvenom stanju da bi ga se uklonilo iz predsjedničkog ureda. Pročitaj detaljnije

U jučerašnjem broju Jutarnjeg lista (petak, 28. prosinca) pojavio se jedan članak s bombastičnim naslovom ”Eto zašto cijena rada mora pasti. Ako je rad jeftiniji, više će ljudi biti zaposleno!” Možemo uočiti da je ovo nastavak opće kampanje koju kapital i njegovi agenti vode protiv rada. Kampanja se vodi na dva fronta koja su međusobno povezana: s jedne strane zagovara se fleksibilizacija tržišta radne snage koja bi imala za posljedicu lakše otpuštanje radnika, a s druge strane inzistira se na smanjenju ”cijene rada”. Ovo se predstavlja kao prednost upravo za radnu snagu jer ako je radnika lakše otpustiti to znači da će ga se i lakše zaposliti. Također, ako se smanji ”cijena rada” znači da će biti više zaposlenih (a što nam, uostalom, sugerira i sam naslov članka). Ne moramo ni trošiti riječi o tome da je to jedna velika obmana i da je jedina stranka kojoj ovo ide u prilog sâm kapital. Pročitaj detaljnije

Postoji jedna kategorija čovjekoljubaca, pa čak i socijalista, koji smatraju da su štrajkovi velika nesreća za ”interese samih radnika”, i čiji se veliki cilj sastoji u tome da pronađu metodu kojom će se osigurati stalne prosječne nadnice. Previđa se činjenica da industrijski ciklus sa svojim fazama čini prosječnu nadnicu neostvarivom. Naprotiv, ja sam uvjeren da su naizmjenično povećanje i smanjenje nadnica i stalni sukobi između radnika i poslodavaca koji proizlaze iz toga, u sadašnjoj organizaciji proizvodnje neophodna sredstva za održavanje borbenog duha radničke klase, za okupljanje u veliku organizaciju protiv napada vladajuće klase, koja će spriječiti da radnička klasa ne postane žaljenja dostojan, tup, manje-više dobro hranjeni instrument proizvodnje. Pročitaj detaljnije

Cilj ovo kratkog osvrta je sagledati situaciju s jedne strane koja je potpuno zanemarena, a koja baš razjašnjava trenutnu situaciju s tzv. lošim kreditima banaka i svu famu nastalu oko te situacije. Želimo sagledati istinu u njenom konkretnom, kapitalističkom obliku.

Uzeli smo jedan članak dnevnih novina kako bi ilustrirali najčešće razmišljanje apologeta kapitala da bismo mu suprotstavili naš pogled. Prema tome, naša namjera nije pružiti puki opis ‘problema’ banaka te, prikazom dotičnih brojki, konstatirati njihovo stanje. Takvi komentari svakodnevno pune novine, bilo u pisanom bilo u virtualnom obliku. Namjera nam je, u kratkim crtama, prikazati situaciju kakva ona zaista jest, zašto je ona takva i koji je njen smisao. Na ove sitnice, hrvatski ekonomisti ne obraćaju pažnju, a time uskraćuju materijal i novinarima koji njih ionako citiraju. Ipak, pitanje je bi li ti novinari mogli uvrstiti realnu kritiku financijskog kapitala u svoje vijesti. Pročitaj detaljnije

Česta reakcija radnika kad im se pokuša razjasniti proces proizvodnje jest: ”Ali, kapitalistu i treba pripasti dobit jer mi radimo za njega, jer su to njegove tvornice, strojevi … Na kraju, on je taj koji riskira i koji se zadužuje.” Prema tome, naši radnici promatraju stvari baš onako kako one izgledaju. Izgleda kao da čin razmjene, odnosno ugovor o radu, između kapitaliste i radnike nema sebi premca po pitanju pravednosti. Nitko ne tjera radnika da radi pa on svojom slobodnom voljom stupa u razmjenu, a s druge strane kapitalist ga pristaje plaćati upravo onoliko koliko će ovaj raditi. No, osim posla s radnicima, kapitalist ima velikih briga oko raznih rata za kredite koje je uzeo kako bi pokrenuo proizvodnju ili je povećao, odnosno modernizirao. Kapitalist se ovdje javlja kao poduzetnik koji je pokretač svega. On ima na jednoj strani gladne i nezaposlene radnike, na drugoj strani banke koje nude zajmove i na trećoj strani, sebe i motiv za profitom. Njegova uloga je najvažnija jer upravo on sve navedeno stavlja u pokret i zahvaljujući njemu radnik dobiva plaću, dakle preživljava, kreditne rate se redovito otplaćuju, proizvodi prodaju, a proizvodnja napreduje. Ovdje nije toliko bitno je li poduzetnik zapravo jedan, više direktora ili dioničara jer se uzima odnos kapitala i rada kao općenit i, u ovom tekstu, apstrahiran od napomenutih manifestacija kapitala.

Pokazat ćemo kako stvari izgledaju iza kulisa i kako nisu onakve kakvima se čine. Pročitaj detaljnije

Prvo je povećan PDV, potom su rasle cijene energenata što se odrazilo na cijene grijanja, a onda su u međuvremenu povećane i cijene hrane. Također, pred nama je vjerojatno još jedno povećanje cijene hrane zbog suše i vladine odluke da ne pomogne seljacima. Sve ovo čini jedan skup pojava koji možemo označiti kao opći porast cijena. On će ove godine biti oko 4 % u odnosu na prošlu godinu. Radni ljudi su očajni, ne znaju što će, a računi, i to sve veći, dolaze im na naplatu. Moraju se hraniti, djeci kupovati knjige za školu, oblačiti ih, plaćati rate kredita itd. Nekog kapitalistu ili političara ne dira što se cijena hrane povećala za 10 % ili 20 % kad njima ionako, gledajući relativno u odnosu na njhove plaće, davanja za hranu predstavljaju zanemarivi trošak. No, kako je radnicima? Nikome nije jasno zašto vlada, i to većinom socijaldemokratska, dopušta da se sve ovo događa. Zar Milanović i ekipa ne vide da je ljudima sve teže, da cijene lete u nebo? Neki kažu da je ova vlada luda jer mari samo za proračun i njegovo punjenje. Drugi kažu da ova vlada nema obzira prema malom, običnom čovjeku i da s takvom ekonomskom politikom nikada nećemo izaći iz krize. Pročitaj detaljnije

U posljednje je vrijeme u medijima aktualiziran problem nezaposlenosti. Traže se uzroci, moguća rješenja, a ministar rada je svako malo u novinama. Hrvatskoj je, kao zemlji koja svoje gospodarstvo bazira na uslužnim djelatnostima od kojih je turizam najznačajnija, svojstveno da problem nezaposlenosti koji se obično gomila u prvom kvartalu godine, rješava sezonskim zapošljavanjem preko ljeta. Iako početkom jeseni brojke opet padnu na početnu razinu, ipak su ljudi zaradili neki novac koji potom troše i osjećaj krize se odgađa. Pročitaj detaljnije

Ovih smo dana saznali kako je jedna od američkih agencija za kreditni rejting, Fitch, dala svoju ocjenu za rad vlade u proteklih nekoliko mjeseci. Fitch je ispravila svoju ocjenu za Hrvatsku na BBB(-) sa stabilnim dugoročnim izgledima. Prije je stajalo BBB(-) s negativnim dugoročnim izgledima. Prema tome ‘razlog’ za veselje vlade, podršku svih medija i smiješak ‘nezavisnih’ ekonomista je taj što Fitch smatra kako hrvatski izgledi više nisu negativni već stabilni. Ova kategorija je i dalje povoljna za investicije u državne obveznice. Dakle investitori, bar za sada, ne moraju strahovati od nestabilnosti hrvatske vlade pri vraćanju duga, a vlada ne mora strahovati od poskupljenja duga i od mogućnosti nepovoljnijeg zaduživanja inozemnom tržištu. Iako je ovo tek prva od tri rejting agencije koja je dala svoju ocjenu, još treba pričekati Moody’s i Standard & Poors, ipak se mogu uočiti neke pojave koje valja zabilježiti. Pročitaj detaljnije

Prema jučerašnjim rezultatima DZS-a, hrvatski bruto domaći proizvod je u drugom kvartalu ove godine pao za 2,1 %. Javnost je taj pokazatelj dočekala s nezadovoljstvom iako su ekonomisti predviđali čak i veći pad, od 2,8 – 3 %. U vladi brane svoju poziciju sljedećim argumentima. Tvrde da je ovaj pad najveći koji će se dogoditi u ovom mandatu. Nadalje, kad se pokrenu veliki investicijski projekti pokrenut će se i gospodarstvo. Dotad traže strpljenje koje će se, kažu, na kraju sigurno isplatiti jer su uvjereni da rade dobar posao za koji treba vremena da poluči prve veće rezultate. U krajnjoj liniji glavna briga ove vlade jest proračun i očuvanje kreditnog rejtinga. Idu logikom da će im biti lakše ostvariti neke projekte i privući strane investicije, ako im kreditni rejting nije smanjen. Ukoliko im rejting bude smanjen, MMF je realnost, a to znači i opasnost za ovu vladu.

HDZ, kao druga najjača stranka u zemlji, ima sljedeću taktiku. Govore kako su oni i očekivali ovakve rezultate pošto vlada ništa ne radi. Svoja rješenja još ne otkrivaju jer ih razrađuju i zato jer ne žele pomagati vlastima (čitaj: program im je više-manje sličan; pošto su to stranke koje su dosad promicale neoliberalnu ekonomsku politiku i koje rješenje krize vide u zamahu privatnog poduzetništva uz jaku asistenciju države). Hrvatski laburisti, kao treća najjača stranka po anketama, dobivaju više medijskog prostora kako bi se i oni očitovali o trenutnom stanju u gospodarstvu te ponudili svoja rješenja. Tako predsjednik laburista, Lesar, govori o tome da Hrvatskoj treba vlastita verzija sistema fleksigurnosti i kako, uostalom, treba ulagati u proizvodnju (ovdje se Lesar slaže sa većinom ekonomista u državi koji izlaz vide u pokretanju proizvodnje, a ne u trgovini i turizmu). Također govori da vlada griješi što provodi fiskalnu konsolidaciju jer na taj način građanima izbija novac iz džepova, potrošnja još više pada, a time i industrijska proizvodnja. Većina hrvatskih građana, koju uvelike predstavljaju mediji svojim anketama i svojim reportažama, je pak ogorčena i nada se nekoj promjeni. Pročitaj detaljnije

Nedavno uklanjanje značajnog kampa Occupy Frankfurt, smještenog nedaleko Europske središnje banke, ima višestruko simboličko značenje. To posebno vrijedi ako uzmemo u obzir da se ovaj događaj, epizoda vezana uz globalnu silaznu putanju i krizu Occupy pokreta, dogodio nešto manje od godine dana nakon njegovog početka. Kada je njemačka policija započela s uklanjanjem kampa  tamo je preostala samo šačica prosvjednika, u najboljem slučaju dvadesetak, zajedno s jednako toliko beskućnika koji su tamo potražili utočište. Kontrast između ovoga otužnog prizora i najveličanstvenijih trenutaka Occupy pokreta, kao i energija i entuzijazam koji je širom svijeta od strane aktivista bio žrtvovan pokretu, snažno udara u oči. Svi oni koji su sudjelovali u prosvjedima s iskrenim ciljem da se dogodi društvena promjena trebali bi biti svjesni da su od riječi neprijatelja sada daleko opasnije riječi lažnih prijatelja. Neprijatelj odmahuje rukom, sve prosvjedne događaje proglašava tlapnjom ili besmislicom, a iznesene zahtjeve utopijom. Takvi barem zauzimaju dosljedan stav, te djeluju tako da zbijaju redove i jačaju ustrajnost nezadovoljnih i gnjevnih. No, lažni prijatelji prosipaju fraze i govore : ”bit će bolje, moramo nastaviti jednako kao i do sada … pokret je možda upao u krizu no moramo nastaviti s onime što radimo i stvari će se promijeniti”. Nažalost, sa takvim se stavom bilo što teško može promijeniti. Potrebno je učiti na iskustvu – posebno na pogreškama, ne zatvarati oči pred kritikom i otvoriti se prema poukama iz povijesti. Dio pitanja koja se u borbi protiv kapitalizma sada postavljaju već je postavljen i riješen ranije u povijesti antikapitalističkog pokreta i te je lekcije potrebno pažljivo kritički analizirati. Prva  stvar koju treba učiniti jest otvoreno priznati kako stvari ne stoje dobro, zapitati se što se moglo i trebalo učiniti drugačije i razmisliti koji bi se sljedeći koraci mogli učiniti. Koliko god se kritika mogla učiniti oštrom ona je potrebna i opravdana, te konstruktivna ako se nalazi u službi ostvarivanja našeg zajedničkog cilja – ukidanja kapitalizma. Pročitaj detaljnije