Godišnjica Oluje će i u Hrvatskoj i u Srbiji sa sigurnošću biti obilježena, kao što je to i do sada bio slučaj, jednostranim tumačenjem nedavne povijesti ovih prostora iz isključive perspektive hrvatskog nacionalizma s jedne, te srpskog s druge strane. Odbijanje vladajućih političkih elita obiju zemalja da se suoče s vlastitim udjelom u odgovornosti za katastrofu rata u Jugoslaviji (a koji je na obje strane pozamašan), ne iznenađuje: i kada su bile u opoziciji i kada su bile na vlasti, obje političke elite su aktivno sudjelovale u širenju i održavanju istih onih, u najboljem slučaju, poluistina kojima su planeri, organizatori i glavni provoditelji rata godinama obmanjivali svoja stanovništva i narode.

Najvažnije ”operativno” svojstvo poluistine jest to da je riječ o istini koja se koristi u svrhu širenja laži, pa tako i sama prestaje biti istina, te se pretvara u laž. Teško je pronaći primjer koji bi ovu konstataciju ilustrirao bolje od ”službenih” ili u medijima najčešće kolportiranih tumačenja Oluje, u Srbiji i u Hrvatskoj u jednakoj mjeri. Pročitaj detaljnije

11. srpnja 1995. četnička vojska “Republike” “Srpske”, reakcionarne i antiradničke tvorevine, predvođena Ratkom Mladićem, izdajnikom radničke klase i socijalističke Jugoslavije, počinila je masakr nad civilnim stanovništvom u Srebrenici. Pobijeno je 6-8.000 ljudi. Točna brojka je i danas predmet prepucavanja i potkusurivanja između različitih kompradorskih klanova koji u ime svoje nacije uzurpiraju vlast nad narodom Bosne i Hercegovine za račun imperijalističkih sila, u prvom redu SAD-a i Njemačke. Postoje indicije – premda historija i narodni sud još nisu dali svoju konačnu presudu – da je predsjednik BiH Alija Izetbegović u dogovoru s vladom SAD-a ove ljude žrtvovao kako bi NATO imao povod za bombardiranje srpskih položaja. Da li je vjerojatno? Jest. Da li je istinito? Ne zna se još sa sigurnošću. Da li umanjuje krivicu četničkih zvijeri? Nikako. Pročitaj detaljnije

Prije nekoliko mjeseci objavili smo tekst u kojem je glavna tema bila sudbina bosanskih radnika u slovenskim poduzećima koja su podizvođači u luci Koper. Sada pišemo o radnicima u slovenskim poduzećima koja rade kao podizvođači u Njemačkoj.

Slovenija je jedna od onih država u kojoj je građevinski sektor doživio slom te su mnoga poduzeća propala, a banke koje su im davale kredite (bilo po političkoj liniji bilo zbog pretjerane potrebe za profitom) našle su se u problemima. Slovenska građevinska poduzeća imaju praksu zapošljavanja neslovenskih radnika. Drugim riječima, zapošljavaju radnike iz zemalja bivše Jugoslavije. Njima to odgovara zbog jeftine radne snage i zbog toga što su ti radnici manje zaštićeni (u kapitalističkim zemljama se ionako može govoriti jedino o relativnoj zaštiti) od domaćih radnika. S druge strane, ovi radnici dolaze u Sloveniju u potrazi za poslom kako bi prehranili svoje obitelji. K tome, slovenski jezik im je lakše naučiti te su bliže doma. No, otkako je većina poduzeća propala ili je na rubu propasti, u praksi je izvoz radne snage u Njemačku na tamošnja gradilišta. Poznato je, što smo i opisali u našem prijašnjem tekstu o podizvođačima u luci Koper, kako slovenska poduzeća tretiraju radnu snagu koja dolazi iz zemalja bivše Jugoslavije. Naime, tu se radi o temeljnom nepoštivanju ugovora o radu. Radnicima su kasnile (ili im nisu isplaćivane) plaće, nisu im isplaćivani regresi, nisu im plaćani prekovremeni sati. Novost je ta da, uz izvoz radne snage u Njemačku, slovenska poduzeća izvoze i ovu praksu kršenja temeljnih radničkih prava. Ali najprije nešto o tome što radnici rade dok ne dođu u Njemačku. Pročitaj detaljnije

U zadnje vrijeme svjedoci smo intenziviranja pritiska na hrabre i ustrajne radnike Jadrankamena od strane medija i države. Poznata je činjenica da onaj tko kontrolira medije, kontrolira i veći dio javnog mnijenja. U našem slučaju, radi se o pokušajima manipulacije javnim mnijenjem na temelju zamagljivanja fokusa stvari. Uzroci tome su nastojanja da se ‘pokaže i druga strana priče’, kako ‘nije nitko nije sasvim čist’, kako zasigurno ne bi trebalo zauzimati, olako, nečiju stranu itd. Vjerojatno je ova logika i omogućila da se ovo pismo, nevrijedno objavljivanja, pojavi na stranicama Index.hr-a.

Kakvu težinu ovi pokušaji manipulacije imaju, vidimo kad otvorimo novine i ugledamo bombastične i patetične naslove o ‘drskim i nasilnim radnicima Jadrankamena’ koji tjeraju ‘poštene stečajne upravitelje’ kako ovi ne bi pokušali ‘spasiti’ poduzeće Jadrankamen. Kad bi čovjek sjedio unutar svoja četiri zida i samo pratio medije, pomislio da su svi radnici, a posebno radnici Jadrankamena, u Hrvatskoj kriminalci i nasilnici kojima je stalo jedino do toga da uništavaju svoja radna mjesta. Oni koji razmišljaju o kapitalističkoj realnosti koja nas okružuje i koja svom težinom pritišće radnike, mogu samo s prijezirom odbaciti takve medijske naslove. Pročitaj detaljnije

Dok više godina traje svjetska ekonomska kriza počeo je jačati interes za pitanje kritike kapitalizma i ponovno proučavanje Marxove misli, posebno u inozemstvu, no donekle i kod nas. To se vidi u izrazito povećanom broju književnih izdanja koja se time bave, kao i diskusija i manifestacija. U tim diskusijama stajališta se međusobno veoma razlikuju, kao uostalom i procjene aktualnosti Marxa danas, no pitanja koja se postavljaju su često slična. S jedne strane postavlja se pitanje da li je moguće da se Marxove ideje u nekome obliku ponovno vrate na političku scenu i da socijalizam kao pokret ponovno postane relevantan. S druge strane se konstatira kako su društva u kojima su se pokušale provesti njegove ideje i koja su se nazivala socijalističkima bila totalitarna i obilježena diktaturama, gušenjima slobode mišljenja i političkim progonima, te ekonomski nerazvijena. U ovom ćemo članku govoriti o jednoj i drugoj strani problema. Pročitaj detaljnije

Nažalost, grčka ljevica je poslije izbora 17. lipnja isto toliko pometena pred neonacističkom prijetnjom kao što je bila prije 6. svibnja. Dokaz? Uspjeh Zlatne zore je predstavljen kao izuzetak, obična ”crna mrlja” u općoj i uostalom veoma ružičastoj situaciji. Na taj način gotovo svi sastavni dijelovi grčke ljevice (računajući tu i SYRIZA-u) opisuju situaciju kao splet dobrih i loših rezultata, praveći se da ne vide kako isto tako ”dobre”, kao i ”loše” točke – to jest burna pojava i razvoj neonacista – čine dio jedne iste globalne situacije, da su u međusobnoj ovisnosti i da imaju zajednički nazivnik – povijesnu krizu grčkog društva – koja ih sve redom uvjetuje!

Posljedica ovako površnog prilaza grčke ljevice  socijalnoj i političkoj zbilji Grčke je u tome što se neonacistički fenomen poistovjećuje sa … historijskom slučajnošću, nečim trenutačnim i, na kraju, sporednom političkom činjenicom u usporedbi sa ona dva velika suvremena događaja: streloviti uspon SYRIZA-e i urušavanje tradicionalnog grčkog bipartizma. Ali, činjenice su tvrdoglave i odupiru se jednoj takvoj ”analizi”. Prije svega, postoji svakodnevna, sve opasnija i sve agresivnija aktivnost neonacista, koja se više ne ograničava samo na strane radnike*, već se od sada širi i na lijeve aktiviste ili pak obične prolaznike koji bi se usudili protestirati. Umjesto da se uozbilji s obzirom da od sada ima svoje parlamentarno zastupništvo – kao što su već pogrešno predviđali neki čelnici ljevice – Zlatna zora kreće sada u napad, isturenih kandži, sve češće provocirajući i vršeći pogrome po cijeloj zemlji, javno zastupajući svoje ”pravo” da udari bilo koga i bilo kad se njoj to prohtije! Pročitaj detaljnije

U Siriji je izbio sukob između, s jedne strane, narodnih masa koje su ustale za slobodu i dostojanstvo te, s druge strane, represivnog diktatorskog režima koji vlada Sirijom već četiri desetljeća. Antagonizmi oko Sirije nisu prestali od stjecanja neovisnosti 1946. Dovoljno je podsjetiti da je današnja Sirija, ili Sirijska Arapska Republika, samo ono što je ostalo od Velike Sirije koja je Sykes-Picotovim sporazumom podijeljena između Britanije i Francuske početkom prošlog stoljeća. Od tada je prisutno ispreplitanje odnosa između Sirije i njezinih susjeda (Libanona, Iraka, Pakistana i Jordana), kao i egipatsko-saudijska borba za utjecaj u Siriji. Imperijalistički projekti i savezi, od kojih su najpoznatiji Eisenhowerov plan i Bagdadski pakt, su nastojali obuzdati to stanje. Ovi pokušaji su postali sve brojniji u posljednjem desetljeću, osobito poslije američke invazije na Irak, pojave osovine Teheran-Damask i nastojanja Sjedinjenih Američkih Država da okruže Iran pod izgovorom nuklearnog programa. Pročitaj detaljnije

Trebalo je samo za vlat ili 2,77% glasova pa da Koalicija radikalne ljevice (SYRIZA) pobijedi na grčkim izborima i trijumfalno dovede do vrhunca streloviti uspon svojih izbornih rezultata, koji su za manje od tri godine prošli put od 4,5% do gotovo 27%! Međutim, udružena desnica, Nova Demokracija i njeni raznorodni prirepci (stari socijal-liberali iz PASOK-a, kao i socijal-demokratski priučenici iz Demokratske ljevice),imaju puno pravo odahnuti: opasnost od jedne lijevo usmjerene vlade koja bi poništila mjere štednje trenutno se udaljila, bar za izvjesno vrijeme…

Olakšanje je, uostalom, uopće zahvatilo sve one koji nad nama vladaju i vode nas u glad. Euro je uzletio, tržište ponovo počelo disati, gospođa Merkel zadovoljno protrljala ruke, a takozvana ”socijalistička” Internacionala Papandreua i Hollandea sebi čestitala ”poraz” onih koji smetaju kolu da se vrti u krug, a to su Tsipras and Co. Dakle, kraj ružnog sna u kome se grčki zamorac pobunio i okupirao ”laboratorij Grčke”? Odgovor je kategoričko NE. Ružan san će se produžiti, a sve ukazuje da će nova grčka vlada biti krhka i slaba, podrivena unutrašnjim proturječnostima, krizom kojom ne može ovladati i, naročito, sve većim otporom grčkog naroda … Pročitaj detaljnije

“Puede ser que la gente nos tome por locos, que nos digan que somos descerebrados, como tantas personas que luchan por sus derechos. Pero vamos a demostrar que vale la pena luchar por cada puesto de trabajo. Seremos insensibles a las decisiones del comité de acreedores acerca de nuestros despidos” Tonči Drpić, presidente del Sindicato Independiente de Jadrankamen

Con estas palabras el líder de la cantera en la isla de Brač en Croacia el 5 de junio del año pasado anunció una lucha sin tregua, una guerra total contra todos los que se han comprometido en Zagreb, Split y en su pueblo Pučišće para liquidar esta mina que proporciona piedra desde hace siglos. Pročitaj detaljnije

Sadržaj izlaganja predstavnika Radničke borbe održanog na međunarodnoj konferenciji Mišljenje revolucije nakon izdane revolucije u Radničkom domu u Zagrebu u subotu 16. lipnja.

Uvod

Kako u Hrvatskoj, tako i na svjetskoj razini, trenutni je period okarakteriziran oštrijim izbijanjem društvenih proturječnosti, u kojima se jasno ocrtavaju osnovna obilježja kapitalističkog sistema – stvaranje i održavanje profita kao njegova temeljna logika ostvarena na eksploataciji radništva, težnja kapitala za podčinjavanjem svih aspekata društvenog života i potpunom kontrolom nad resursima, te ovisnost političkih struktura o interesu vladajuće klase. Globalna financijska i ekonomska kriza, kao i njezino prožimanje sa specifičnim tendencijama ekonomskih kretanja gospodarstava kao što je npr. hrvatsko, predstavlja naravno važan i neizostavan moment u razumijevanju ovakvog razvoja stvari. Zajedno s napadima kapitala (smanjivanje plaća, otpuštanja, pritisci u cilju promjene zakona o radu i socijalnog zakonodavstva …) u čijoj službi vlade, formalno različitih, no suštinski istih političkih predznaka, provode udare na socijalni standard i radnička prava u vidu tzv. mjera štednje, započeo se organizirati i otpor većine – radnika, nezaposlenih i studenata. Pročitaj detaljnije