Principi historijskog materijalizma

Postavljanje temelja koncepcije historijskog materijalizma započeto je od strane Marxa i Engelsa u periodu njihovog oštrog odvajanja od mladohegelovske škole. Radikalni obrat, u kojemu je filozofija samosvijesti, koja je duhovnu kritiku promatrala kao temelj razvoja cjelokupnog društva, zamijenjena postavljanjem povijesnog kretanja na osnovicu načina proizvodnje, dogodio se kod Engelsa u svom oštrom obliku nešto ranije nego kod Marxa. Engelsa je boravak u tada najrazvijenijoj industrijskoj zemlji, Engleskoj, upoznao sa ogromnim socijalnim razlikama, te oštrom klasnom borbom u njezinim različitim ekonomskim, socijalnim i političkim manifestacijama, kao i ogromnim utjecajem ekonomskih zbivanja na čitav društveni život. Engels je tada u vrlo jasnim crtama u društveno-ekonomskoj areni shvatio industrijsku radničku klasu kao materijalnu snagu čije su težnje usmjerene protiv principa društva u kojemu se razvija, odnosno koja u sebi utjelovljuje negaciju kapitalističkog načina proizvodnje. Engels je u tom periodu snažno utjecao na Marxa. No, upravo će Marx nešto kasnije, kao što je to vrlo skromno mnogo kasnije priznao Engels u predgovoru Manifestu komunističke partije, igrati primarnu ulogu u postavljanju historijskog materijalizma na čvrste temelje i povezivanju temeljnih teza u zaokruženu cjelinu. Intenzivan rad na izgradnji historijsko-materijalističke interpretacije povijesnog kretanja bio je svojstven prvenstveno ranijem periodu Marxovog i Engelsovog stvaralaštva. Kasnije će se oboje posvetiti uglavnom političkom radu, te podrobnoj analizi samog kapitalističkog načina proizvodnje. Međutim, historijski materijalizam će u potpunosti prožimati sva njihova dijela, a Engels će se kasnije u više navrata vraćati objašnjavanju njegovih temeljnih principa, kako u svojim radovima, tako i u nizu pisama prijateljima i suradnicima. Pročitaj detaljnije

”Il se peut que l’opinion publique nous prenne pour des fous, qu’elle nous classe comme des écervelés, comme tant de gens qui se battent pour leurs droits. Mais nous prouverons qu’il vaille la peine de se battre pour chaque poste de travail. Nous resterons imperméables aux décisions du comité de créanciers au sujet de nos licenciements” Tonči Drpić (lire: Tontchi Dhrpitch), président du Syndicat indépendant de Jadrankamen

C’est par ces mots que le dirigeant des carriers de l’ile de Brač (Bratch) en Croatie annonce le 5 juin dernier une lutte sans trêve, une guerre totale à tous ceux qui se sont jurés à Zagreb, à Split et dans leur village de Pučišće (Pou-tchi-ch-tché) de liquider cette mine qui nourrit son homme depuis des siècles. Pročitaj detaljnije

Štrajk studenata u Quebecu, sada u svom 16. tjednu, je postao simbol i točka okupljanja opozicije mjerama štednje koje se uvode na svim razinama vlasti i od svih stranaka elite širom Sjeverne Amerike.

Propast posljednjeg pokušaja liberalne pokrajinske vlade da prisili studente na pokoravanje lažnim pregovorima ovoga tjedna i masovno protivljenje vladinu drakonskom zakonu protiv prosvjeda, Zakonu 78, koje je izbilo, trebaju bi pozdravljeni.

Središnje je pitanje: što je put naprijed? Pročitaj detaljnije

Objavljujemo članak Andreasa Klokea iz OKDE-Spartakos, grčke sekcije Četvrte internacionale, članice koalicije ANTARSYA, u kojemu analizira rezultate izbora i budućnost ‘memoranduma’ (kako Grci nazivaju mjere štednje koje je nametnula Trojka).

Rezultati izbora 6. svibnja

Grčki parlamentarni izbori doveli su do potresne promjene u političkom krajoliku i kraju ‘dominacije dviju stranaka’, konzervativne Nove demokracije (ND) i socijal-demokratskog PASOK-a. U usporedbi s izborima 2009., vladajući PASOK je pao sa 43,9% na 13,2%, ND, koja je sada najjača stranka, je osvojila 18,9% (2009.: 33,5%). S druge strane SYRIZA (Koalicija radikalne ljevice) se uzdigla od 4,6% do 16,8% i tako postala druga najveća stranka. Nezavisni Grci, predvođeni  P. Kammenosom, desničarski nacionalisti koji su napustili ND i u veljači 2012. osnovali stranku koja odbija poduprijeti politiku memoranduma, su na četvrtom mjestu s 10.6%. Komunistička partija Grčke (KKE), sada najjača lijeva stranka, dobila je 8.5% (2009.: 7.5%). Chrysi Avgi (Zlatna zora), banda neonacističkih hitleronostalgičara dobiva 7.0% (441.000 glasova, 2009.: 0.3%), što je zasigurno prva vijest ovih izbora. Pročitaj detaljnije

Na nedemokratskim izborima 2012. ponovo je pobijedio isti korumpirani režim koji već četiri godine provodi razaranje privrede, uvećava nezaposlenost i guši sve kritičke glasove.

Sve poluge vlasti su poslužile opstanku režima. Zloupotrebljavale su se predsjedničke ovlasti i ministarska moć radi dobivanja kako jeftinih reklama o otvaranju novih radnih mjesta, tako i skupih kredita za pokrivanje već nagomilanih dugova i uništenih radnih mjesta.

Nisu se libili ni da dva dana pred izbore podijele besplatne dionice ‘Telekoma Srbija’. Dokazali su se dostojni jednog Slobodana Miloševića i ne bi nas trebalo začuditi ukoliko budu spremni postaviti Slobinog pionira, Ivicu Dačića, za premijera kao nagradu za njegovu, ali i ne samo njegovu poslušnost. Pročitaj detaljnije

Nova vlada brzo je opravdala svoju neoliberalnu ulogu. Bacila se na provođenje programa štednje, rezanja troškova, punjenja proračuna pomoću većih poreza i većih cijena struje, plina, a možda i cestarina, kako je krenulo. Struja i plin su otišli gore za 20% odnosno 22%, nova stopa PDV-a je 25%, a inflacija će biti 3.5% ove godine. Također možemo konstatirati da je prošle godine (prosinac 2011.prema prosincu 2010.) prosječna neto plaća isplaćena u pravnim osobama pala za 2.3%. Ove godine se očekuje minimalno stagnacija realne plaće, ako ne i pad.  Pročitaj detaljnije

1. Rezultati

Na izborima 6. svibnja, radikalna lijeva koalicija SYRIZA postala je druga ”stranka” po broju birača, napredujući s 4.5% glasova na prethodnim izborima (2009.) na 16.8% (52 zastupnika umjesto 13). Vodeća je stranka u velikim aglomeracijama i među populacijom u dobi od 18 do 35 godina. Pročitaj detaljnije

Sarkozy je poražen. Ovo je poticajan rezultat i radujemo mu se. Trebamo analizirati odnos snaga koji odražava i situaciju koju otvara.

Širom Europe vlastodršci su poraženi. Grčki, španjolski i portugalski socijaldemokrati su poraženi. Ovdje, autoritarna desnica je poražena. Kriza destabilizira političko predstavništvo u cjelini. Uvođenje brutalnih politika štednje uništava potporu i povjerenje naroda u stranke na vlasti, kako desne, poput UMP-a (Savez za narodni pokret, stranka bivšeg predsjednika Sarkozya, op.prev.) u Francuskoj, tako i lijeve, poput socijaldemokrata u Španjolskoj, Portugalu ili Grčkoj. Pročitaj detaljnije

Zadnjih godina izlazi na površinu preostali dio posljedica prvobitne kapitalističke akumulacije koja je provedena početkom devedesetih u Hrvatskoj. Do prije nekoliko godina, moglo se reći da je ovaj proces uništio većinu poduzeća u raznim industrijama, ali danas se može reći da je uništio gotovo sva poduzeća. Ostale su samo iznimke u vidu krupnog kapitala i onih manjih poduzeća koja ga potpomažu. Poduzeća koja su propala imale su zajednička obilježja što je njihovim radnicima kasnila plaća i po godinu dana, što im nisu bili uplaćivani doprinosi, dok su u isto vrijeme direktori dizali razne kredite, obnavljali vozne parkove te, drugim riječima, izvlačili novac iz poduzeća. Naime, ‘grijeh’ većine poduzeća je što su smještena na atraktivnim lokacijama. Stoga, prvo se treba izmusti što više novaca preko leđa radnika, a potom prodati zemljište. Ujedno se pokazalo, a ova činjenica ne ide u prilog onima koji smatraju da u kapitalizmu kapital nema potporu države i da je ona neka izolirana i pravedna institucija, da su neka poduzeća imala dopuštenje države da ‘kasne’ s uplaćivanjem poreza i doprinosa. Tako je bivši šef porezne uprave priznao kako je Orešar mogao niz godina ne plaćati doprinose i poreze državi, a da to nitko ne osjeti, upravo jer je netko iz vrha vlade to dopustio. Sve ovo uzrokuje da u proračunu nedostaje više milijardi kuna, a u isto vrijeme vlada se zadužuje za približne iznose. Pročitaj detaljnije

Od kada je grčki kapitalizam ušao vrtlog globalne financijske krize, te posebno od trenutka izbijanja dužničke krize u Grčkoj, pitanja Europske unije i Eura pojavila su se kao predmeti najvažnijih diskusija među onim snagama ljevice i radničkog pokreta koje pokušavaju oblikovati radikalni politički i aktivistički odgovor na krizu sustava. Ova diskusija je dobila još veću važnost među političkim strujama i snagama koje žele oblikovati jasne revolucionarne prijedloge usmjerene prema socijalističkoj transformaciji društva. Pročitaj detaljnije