Povodom intervjua s radnicima Diokija, dobili smo jedan interesantan prilog o štrajku glađu od našeg odnedavnog čitatelja i prijatelja Radoslava Pavlovića (1950.), koji živi u Francuskoj, inače nekadašnjeg studenta Filozofskog fakulteta u Beogradu (1968.-70.) i suosnivača prve jugoslavenske grupe trockista u Parizu, koja se nakon sudskog procesa “trockistima” 1972. godine raspala. Radoslav Pavlović je s povremenim prekidima nastavio svoju aktivnost kao pristalica Četvrte internacionale, bio inicijator međunarodne akcije “Workers Aid for Bosnia” za vrijeme rata u Bosni, na liniji cjelovite, multietničke i demokratske BiH, a u okviru sindikata “Nezavisnost” u Srbiji i zajedno sa francuskim, španjolskim, britanskim i mađarskim sindikalistima organizator prvog skupa nezavisnih sindikata s područja bivše Jugoslavije u Budimpešti (prosvjetari) i Tuzli (metalci), devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitaj detaljnije

Organizacija i klasa

Za sada smo govorili samo o nekim teorijskim i programatskim preduvjetima za postojanje revolucionarne organizacije. Već na osnovi ovoga veoma sažetog i nipošto dovoljnog prikaza vidimo kako je stvar dosta složena. Kako bi se postavio program koji bi barem u osnovnim pitanjima davao odgovore na neka od naznačenih pitanja potrebna je opširna diskusija, teoretsko obrazovanje, ali i organizirano sudjelovanje u praktičnim aktivnostima – jednom riječju organizacija, a ne naprosto skup nezavisnih pojedinaca. Kao što smo napomenuli ranije, samo je manjina stanovništva u mogućnosti da na adekvatan način zadovolji ove uvjete : prihvaćanje prilično specifičnog programa, ali i neprekidne praktične i teorijske izgradnje. Općenito govoreći, za očekivati je da će sićušnost jezgre okupljene oko revolucionarnog programa biti to veća što je sistem u nekoj fazi bliže stabilnosti. Pogrešno bi stoga bilo smatrati da je zadatak revolucionarne organizacije da pod svaku cijenu pridobije što veći broj radnika u svoje redove. Takva strategija može se razvijati samo na štetu čvrstoće organizacije, jasnoće programa i mogućnosti stvaranja takve organizacije u kojoj će svi članovi biti aktivno uključeni u njezin rad – kako u smislu dužnosti, tako i prava na donošenje svih  odluka. Široko je povijesno iskustvo potvrdilo, posebno na primjeru katastrofalnog sloma njemačke socijaldemokracije, da partije koje polaze od fetišizacije principa masovnosti kao svojeg primarnog cilja završavaju u stanju postojanja uskog  rukovodstva koje donosi sve odluke, te široke politički neobrazovane baze koja ima sasvim pasivnu  ulogu. Nasuprot tome, smatramo da kao osnovni organizacijski cilj mora biti podizanje svakog člana na nivo iskusnog i izgrađenog kadra. Pročitaj detaljnije

U zadnje vrijeme svjedoci smo više radničkih prosvjeda. Radnici su to poduzeća Dalmacijavino, Jadrankamen, Dioki, HT, Adriachem… Povodi za prosvjede su više-manje zajednički; najava uprave da će otpustiti višak radnika, potencijalno zatvaranje poduzeća uslijed nemogućnosti izvršavanja svojih obveza i nedostatka investitora, neuplata doprinosa i konačno neisplata plaće radnicima. Pročitaj detaljnije

Što mora uključivati revolucionarni program?

Spomenuli smo kako u vremenima relativne stabilnosti kapitalizma revolucionarni program može oko sebe okupiti manji dio radničke klase. No što bi sve podrazumijevao potpuni revolucionarni program? Da bi nastavili govoriti o revolucionarnoj organizaciji prvo moramo odgovoriti na to pitanje. Zasigurno se ne može raditi samo o zahtjevu za napuštanjem kapitalizma. Pročitaj detaljnije

Sa osvojenih šest mjesta u parlamentu relativno nedavno osnovani Hrvatski laburisti predstavljaju jednu od najuspješnijih stranaka na ovim izborima. Postoje dvije osnovne tendencije koje su tome pogodovale i koje su dale «vjetar u leđa» stranci koju je pokrenuo Dragutin Lesar. Prvo, SDP se sa svojim trenutnim saveznicima kod nezanemarivog broja pripadnika radničke klase u potpunosti kompromitirao i pokazao kao stranka koja niti najmanje ne štiti radničke interese, već mu je politika u suštini identična HDZ-ovoj, uslijed čega se prirodno pojavljuje potreba traženja nekakve nove političke alternative. S druge strane, kod jednog dijela radnika i nezaposlenih, kao i nekih sindikalnih aktivista, na temelju svakodnevnog iskustva došlo je do osviještenja o potrebi postojanja radničke stranke, političke organizacije koja bi bila dosljedni predstavnik interesa radnika. U potpunosti priznajući potrebu stvaranja alternative SDP-u u vidu radničke partije kritički ćemo se pozabaviti fenomenom Hrvatskih laburista. Budući da ćemo se konkretnim potezima Laburista i povezanim problemima baviti u zasebnim tekstovima, ovdje ćemo pokušati pružiti više općenitu kritiku. Pročitaj detaljnije

Sama činjenica da Monty Johnstone debatira sa mnom o problemu trockizma danas[1], trebala bi se shvatiti kao dokaz što trockizam nije. Nije mi namjera vrijeđati inteligenciju svih ovdje prisutnih  govoreći da trockizam nije kontrarevolucionarna agencija ili agentura fašizma ili agentura imperijalizma ili bilo kakve slične gluposti. Naime, da je tako ne samo da se ova debata ne bi realizirala, već bi se većina stvari koje su se događale u svijetu zadnjih nekoliko godina činila neshvatljivima. Pročitaj detaljnije

Malo je koji problem od tolike ključne važnosti i praktičnog značaja u ovome trenutku kao pitanje o tome kako ostvariti radikalnu društvenu promjenu počinjući od situacije u kojoj se trenutno nalazimo. Utoliko više zabrinjava činjenica njegovog zapostavljanja i nedovoljno ozbiljnog izučavanja u današnjem socijalnom i antikapitalističkom pokretu. Cilj je ovoga teksta pružiti sažeti i jednostavni uvod u problematiku organizacije i strategije, pritom dokazujući koliko je ona vezana uz jednostavno pitanje : «zašto nam je danas potrebna revolucionarna organizacija?» Pročitaj detaljnije

Poslije osvajanja vlasti zadatak izgradnje, prije svega-privredne, postavlja se kao centralni i ujedno i najteži. Rješavanje tog zadatka zavisi od uvjeta različitih po sadržaju i po dubini: prvo, od nivoa proizvodnih snaga, a osobito od odnosa između industrije i seljačkog gospodarstva; drugo, od kulturnog i organizacionog nivoa radničke klase koja je osvojila državnu vlast; od političke međunarodne i unutrašnje situacije : da li je buržoazija do kraja pobijeđena ili se još odupire – postoji li strana vojna intervencija, da li tehnička inteligencija sabotira itd., itd. Pročitaj detaljnije

U tekstu čiji prijevod prvi puta donosimo na našem jeziku jedan od najznačajnijih marksista druge polovice 20.st donosi analizu i kritiku jugoslavenskog sistema, kao i ekonomske teorije koja se rabila za njegovo opravdanje. Ernest Mandel je bio višegodišnji istaknuti aktivist i član vodstva Četvrte internacionale, kao i njezine belgijske sekcije, profesor ekonomije na sveučilištu u Bruxellesu, autor preko  2 000 članaka i 30 knjiga, među kojima je Marksistička ekonomska teorija utjecala i na Che Guevaru, s kojim je na Kubi surađivao na pitanjima ekonomskog planiranja. Kasnija povijesna iskustva, od kojih je najznačajnije ono konačnog raspada Jugoslavije i restauracije kapitalizma u krvavim nacionalističkim ratovima dodatno potvrđuje osnovne postavke Mandelove kritike jugoslavenskog sistema. Za sve one koji teže ukidanju kapitalizma uz učenju na povijesnim iskustvima i pogreškama ovaj prijevod je od izuzetnog značaja.  Pročitaj detaljnije

Procjenjuje se da su od 1967. godine do danas izraelske snage uhitile i na dulja ili kraća razdoblja zatvorile više od 700 000 Palestinaca. To je više od 20% stanovništva okupiranih palestinskih područja i nema palestinske obitelji koja ne poznaje ili nije poznavala barem jednog zarobljenika. Pročitaj detaljnije