Oktobarski ustanak i sovjetska „legalnost“

U septembru Lenjin piše kako je nužno da se „prema ustanku odnosimo marksistički“, a to znači kao prema „umijeću“. Drugim riječima, treba u potpunosti pripremiti teren za uspjeh ustanka: organizirati štab ustaničkih odreda, rasporediti snage, prebaciti odane pukove na najvažnije točke, uhapsiti generalni štab i vladu itd. Dakle, Lenjin dva mjeseca ranije opisuje upravo ono što će se i stvarno dogoditi. Lenjinova je intervencija podrazumijevala pripremu i provođenje ustanka i to partijskim putem i u ime partije što će onda blagosloviti nadolazeći kongres sovjeta. No Centralni komitet nije prihvatio taj prijedlog. Pročitaj detaljnije

 Borba protiv rata i obranaštva

Obaranje carizma u februaru 1917. značilo je više stvari. Ako se februarska revolucija gledala sama po sebi, značila je korak bliže „buržoasko-republikanskom“ uređenju. Ali, ako se prošla revolucija gledala u okviru kretanja stvari prema naprijed, prema njihovom razvoju, dakle prema Oktobru, značila je korak bliže socijalističkoj revoluciji. No sitnoburžoaske revolucionarne partije, pojašnjava Trocki, nisu prihvatile ni jedno ni drugo gledište, nego su izabrale neku čudnovatu sredinu. „Izgradile su ideologiju revolucionarnog obranaštva“. Isključile su vladavinu ove ili one klase, a priklonile se obrani „demokracije“ i „revolucije“. Pročitaj detaljnije

Donosimo tekst Trocki – „Pouke Oktobra“ koji je pisan na temelju istoimenog djela Trockog. Tekst će zbog lakšeg i preglednijeg čitanja biti podijeljen u tri dijela koji će se potom objavljivati na stranici. U prvom dijelu Trocki pojašnjava zbog čega je nužno proučavati iskustva kako i same Oktobarske revolucije tako i onih događaja koji su joj prethodili. Također, analizira kakav je utjecaj na daljnju partijsku politiku imao povratak Lenjina u Petrograd. Prikazujući odnos glavnih članova partije prema marksizmu, Trocki navodi kako je njegova formula „demokratska diktatura proletarijata i seljaštva“ bila pogrešno shvaćena. Određeni je dio boljševika stajao na pozicijama koje su prijetile upropastiti socijalističku revoluciju. Pročitaj detaljnije

Sa priličnom sigurnošću možemo konstatirati kako niti jedan događaj nije imao toliki utjecaj na daljnji razvoj radničkog i socijalističkog pokreta, te na izazivanje podjela u njemu, kao što ga je imala Oktobarska revolucija. Naravno, značenje ove revolucije uvelike nadmašuje i okvire radničkog pokreta, te postaje jedno od temeljnih političkih pitanja naše epohe. Stoga je prirodno da je ovaj događaj izazvao kontroverze, pojavljivanje niza suprotstavljenih interpretacija, te gomile netočnosti, lažnih tvrdnji i falsifikata, ponekad sadržajne, a češće metodološke naravi. Većina prikaza Oktobarske revolucije počiva na u potpunosti promašenim metodama interpretacije, pri čemu je sama metoda nerijetko prilagođena rezultatu do kojega se želi doći, koji je poznat i prije samog istraživanja, a određen u skladu s političkim i ideološkim pozicijama samih autora interpretacije. Pročitaj detaljnije

Napisana krajem svibnja 1931., Španjolska revolucija i opasnosti za nju, prvenstveno se bavi opasnošću koju je za Španjolsku revoluciju tada predstavljalo vodstvo Komunističke internacionale. U odnosu prema nadolazećim izborima za Ustavotvornu skupštinu Trocki je demonstrirao promašenu politiku vodstva Komunističke internacionale koja je, ignorirajući izbore, išla na ruku anarhistima i njihovoj antiparlamentarnoj metafizici, ali istovremeno osuđuje i parlamentarni kretenizam oportunista. Na primjeru Kine pokazuje katastrofu staljinističke birokracije koja je, ne shvaćajući  Lenjinovu teoriju ”prerastanja” revolucije i obezvrjeđujući Marxovu klasnu teoriju, izvodila vlastite teorije. Nesposobna učiti iz vlastitih pogrešaka, staljinistička birokracija je u Španjolskoj računala s posebnom ”radničkom i seljačkom revolucijom”, različitom od proleterske, i prilagođavala joj svoju politiku. Opasnost fikcije takve ”međurevolucije” osvijetljena je sa stajališta ”Lipanjskih dana” 1848., Pariške komune i ”Julskih dana” 1917. Nasuprot avanturizmu pokušaja oružanog preuzimanja vlasti, Trocki kao neposredni zadatak ističe borbu za mase i radnička vijeća, a sustavnom cijepanju komunističkih redova od staljinističke birokracije suprotstavlja zahtjev za jedinstvom komunističkih redova u Španjolskoj na temelju ispravne marksističke politike.

Predgovor

Ovaj napis iz 1989. g. danas mi izgleda nadrealno, kao što i svi događaji iz tog perioda, što su ga naredni krvavi jugoslavenski ratovi zatrpali, izgledaju nadrealno većini bivših Jugoslavena. Oni stariji već odavno kažu:  ”To je bilo prije rata, a ovo poslije.” Period 1991.-95., period krvavog  razbijanja Jugoslavije, bio je period drugog (slovenskog), trećeg (hrvatskog) i četvrtog (bosanskog) rata. Prvi je bio ovaj o kome je riječ ovdje, a peti je bio onaj posljednji, opet na Kosovu, kada je Srbija odigrala svoj posljednji  potez kartaškog varalice, 1998., protjeravši milion Albanaca s Kosova, i kada je pod bombama NATO pakta potpisala vojnu kapitulaciju. Pročitaj detaljnije

Poslije Obznane i zabrane KPJ u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, stranke koja je na prvim poslijeratnim izborima bila treća po snazi u Skupštini,  a na općinskim izborima pobijedila u 59 najvećih gradova novoosnovane države, na desetine i stotine komunista je izbjeglo u SSSR. Većina nije htjela da se miješa u krizu sovjetskog vodstva (raskol između Lijeve opozicije Trockog i trijumvira Staljin-Zinovjev-Kamenjev 1923., pa Ujedinjena opozicija Trocki-Zinovjev-Kamenjev protiv centra i desnice Staljin-Buharin 1925.), međutim neki mlađi i poletniji članovi KPJ su se izjasnili za Lijevu opoziciju . Tako je poslije kapitulacije zinovjevista i progona opozicije u izolatore, te izgona Trockog iz SSSR-a 1929., jedna grupa jugoslavenskih komunista zauzela časno mjesto u redovima Lijeve opozicije.

O toj grupi prvi je i najviše rekao jedan od njenih osnivača, istarski komunist Ante Ciliga, jedan od zastupnika lijeve frakcije unutar KPJ povodom nacionalnog pitanja. On je kao talijanski državljanin jedan od prvih i rijetkih koji se uspio izvući iz Staljinovog zatvora 1935. godine. Prva njegova svjedočanstva kao trockiste objavio je ”Bilten opozicije” Lava Trockog, čiji je sadržaj sažet u ovom letku-brošuri koju su štampali francuski trockisti 1936. No, ubrzo na slobodi u Parizu, Ciliga napušta i lijevu opoziciju i komunizam, te počinje držati lekcije boljševizmu sa stanovišta menjševika i drugih malograđanskih struja. Polako, ali sigurno, evoluira ka hrvatskom nacionalizmu, da bi u stare dane dočekao povratak u Zagreb u vrijeme Tuđmana. Njegova prva knjiga ”U zemlji velikih laži” (1938.) donijela mu je svjetski poznato ime, kapital od kojeg je živio cijeli život, s novim izdanjima i novim antikomunističkim interpretacijama proživljenog. Pročitaj detaljnije

Ovu revoluciju treba vidjeti u međunarodnom kontekstu, koji karakterizira pobjeda staljinističkog termidora u SSSR-u i pobjeda fašizma u Europi. U programu prijelaznog perioda, tj. programu Četvrte internacionale, Lav Trocki unaprijed anticipira neke mogućnosti, koje smatra izuzetnim i privremenim, no koje su se obistinile poslije njegove smrti:

”Da li je moguće da dođe do jedne takve vlade (vlade radnika i seljaka) sastavljene od tradicionalnih radničkih organizacija? Dosadašnje iskustvo pokazuje, kako smo već rekli, da je to u krajnjoj liniji malo vjerojatno. Međutim, nemoguće je unaprijed kategorički poricati teorijsku mogućnost da sitnoburžoaske partije, računajući tu i staljiniste, pod utjecajem spleta sasvim izuzetnih okolnosti (rat, poraz, financijski krah, masovni revolucionarni polet itd.) odu dalje nego što to same žele na putu raskida s buržoazijom.” Pročitaj detaljnije

Bolji model pristupa SYRIZA-i od onog grčke koalicije krajnje ljevice ANTARSYA-e – potpunog odbacivanja, izjavljivanja da je poraz SYRIZA-e unaprijed određen te odustajanja od bilo kakve borbe da se SYRIZA pridržava svojih obećanja – bi bio Trockijev prijedlog zadataka belgijskih marksista u odnosu prema programu belgijske socijal-demokracije sredinom 30.-ih.

”Prvo, da bi se naprednim radnicima objasnilo političko značenje ‘plana’, tj. protumačilo manevre socijal-demokracije u svim fazama; drugo, da bi se u praksi pokazalo možebitno širim krugovima radnika da se utoliko koliko buržoazija nastoji postaviti prepreke realizaciji plana borimo držeći se za ruku s radnicima kako bi im pomogli da ostvare ovaj eksperiment.”

”Teškoće borbe su nam zajedničke, ali ne i iluzije. Međutim, naša kritika iluzija ne smije povećavati pasivnost radnika i dati joj pseudoteoretsko opravdanje, već upravo suprotno, gurnuti radnike naprijed. U ovim uvjetima, neizbježno razočaranje ‘Radničkim planom’ neće uzrokovati produbljivanje pasivnosti, već, naprotiv, prijelaz radnika na revolucionarni put.” Pročitaj detaljnije

Adolf Joffe bio je jedan od najsposobnijih ljudi koji su okruživali Lenjina u vrijeme revolucije. Čitav je život posvetio komunističkom pokretu. Aktivno je sudjelovao u revoluciji od 1905. Bio je uhićen, a zatim prognan u Sibir i osuđen na prisilni rad. Nakon oktobarske revolucije, u kojoj je odigrao izvanredno značajnu ulogu, Lenjin ga je predložio za dva diplomatska mjesta koja su za sovjetsku Rusiju u to vrijeme bila od posebne važnosti: najprije u Berlinu – predvodio je rusku delegaciju u Brest-Litovsku – a potom u Tokiju. Ubio se 16. studenog 1927. hicem u sljepoočicu. Kraj njegova tijela našli su ovo pismo:

Lavu Trockom

Dragi Lave Davidoviču,

Cijeloga života držao sam da političar mora uvidjeti kada mu je vrijeme da se povuče, baš kao što glumac napušta pozornicu, i da je za njega bolje otići prerano nego prekasno.

Više od trideset godina gajio sam uvjerenje da ljudski život imade smisla samo dotle dok je u službi nečega beskonačnog. To beskonačno za nas je čovječanstvo. Sve ostalo je konačno i raditi na tome nema smisla. Ako čovječanstvo jednoga dana i spozna neki smisao koji je iznad njega, taj će smisao postati jasan u tako dalekoj budućnosti da će za nas čovječanstvo i onda biti nešto beskonačno. Ako netko vjeruje u napredak, kao što ja vjerujem, tada smije pretpostaviti da će čovječanstvo puno prije propasti našeg planeta pronaći načina da izbjegne katastrofu i da se nastani na mlađim planetima. U tom shvaćanju nalazio sam iznova svakog dana smisao svog života. I kad danas gledam na svoju prošlost, na onih dvadeset i sedam godina što sam ih proveo u redovima naše partije, mislim da s pravom mogu kazati kako sam za cijelog svog svjesnog života ostao vjeran toj filozofiji. Uvijek sam živio prema načelu: rad i borba za dobro čovječanstva. Zato mislim da s pravom mogu kazati da je svaki dan moga života imao smisao.

Ali sada mi se čini da je došlo vrijeme kada moj život počinje gubiti smisao i zato držim da ga moram dokončati. Pročitaj detaljnije