Mati Kapoviću se mora odati priznanje za izvesnu doslednost, od teorijskih nazora do praktičnog delanja. On je još 22. srpnja 2011.g u Zarezu br.307 formulirao svoje novo poimanje starog pojma DIREKTA DEMOKRACIJA. A to što se mnogi danas čude da taj slatkorečivi princip ne donosi plodove koje su oni očekivali, nije nikakva krivica Mate Kapovića. Nije on kriv što niko ništa nije čitao, nije razumeo, niti na vreme razmišljao. U svojem cjelokupnom političkom djelovanju Mate se celo vreme držao onog što je njegovo duboko uverenje. Za takvu doslednost mu se mora odati priznanje.

Problem je što, polazeći od pogrešnih premisa, ova teorija nije mogla a da ne dovede do pogrešnih zaključaka. Pročitaj detaljnije

Ako bih hteo da opsežno i temeljno odgovorim na ideje o direktnoj demokratiji koje se u zadnje vreme pojavljuju na levici u regiji, morao bih napisati čitavu knjigu, tj. poći od filozofije povijesti, preko prosvetitelja XVIII stoleća i klasične nemačke filozofije (Kant, Hegel), morao bih se osvrnuti na Feuerbacha i socijaliste utopiste, da bih došao do Marxa i njegovog radikalnog preokreta u poimanju društva i povijesti. Ja to ne mogu, a i nema svrhe jer svako može i sam prostudirati ceo taj idejni razvoj. Umesto toga cilj mi je da u jednom kratkom osvrtu prikažem sve protivurečnosti pod kojima se ovo pitanje uglavnom postavlja. Pročitaj detaljnije

Postoji jednostavno pravilo kako odrediti važnost nekog političkog pokreta. Što su njegovi neprijatelji složniji u njegovoj osudi, moralizatorskom zgražanju, uvredama, niskim podmetanjima, falsificiranjima i klevetama – to je on značajniji i po njih opasniji. Štoviše, stvar je to ozbiljnija što su u pozadini ovog jednoglasja snažniji tonovi koji pozivaju na pravdu, mir i nenasilje; a oni, kako je već običaj, dolaze od onih koji stvaraju nepravdu, ratove i sve oblike nasilja. Ako i ne bismo poznavali klasni i socijalni značaj ustanka u BIH karikaturalne reakcije poznatih aktera bile bi sasvim dovoljne da nas uvjere kako je on najvažniji događaj na ovim prostorima u proteklih dvadesetak godina. Lanac je ponovno pukao na svojoj najslabijoj karici, prikovani div se oslobodio, a panika je zavladala na svim razinama u Federaciji i Republici Srpskoj. Čak niti inače očigledan politički kretenizam elita u Zagrebu i Beogradu nije ih mogao zaustaviti da odmah uvide što sve ovo može značiti za njihove fotelje i profite. Milanovićev trk do Mostara, kako bi tamo s nacionalistima lio suze nad zgarištima utvrda narodnih neprijatelja, predstavlja vjerojatno najodlučniji čin u njegovoj  karijeri. Nije trebalo dugo čekati da oko glave netom uspravljenog diva počne zujati roj muha i raznolike sitne gamadi identičnih prehrambenih navika.  Jedan dio njihove sorte ima stanište u Hrvatskoj, a čini je liberalna malograđanska kaljuža (u čijem plićaku si jedni drugima tepaju kako su neki “lijevo”, a neki “desno”); mediokriteti i filistri čiju žutu zastavu pronosi vojska komentatora i analitičara u čije su redove uključene i takve suverene intelektualne veličine kao što su svakojaki Raspudić – Kuljiš – Butkovići . Što li je to te ljude toliko uzrujalo da se pjene, grče i pljuckaju; u javni prostor prosipaju svoj intelektualni gnoj te se s visoka moralizirajući pozivaju na rezultate svojih naprednih analiza u pobijanju “lijevih zabluda” o BIH ustanku? Kakvi su to argumenti i analize koji oni ponosno nose u svojim rukama da njima rasprše mrak neznanja? Zanimljiva pitanja vrijedna pažnje, naravno ako ćemo uopće biti u stanju da pratimo duboke misaone tokove na kojima plutaju njihove argumentacije. Pročitaj detaljnije

Surfajući internetom, u potrazi za zanimljivostima iz svijeta, naišla sam na tekst dvojice poznatih hrvatskih intelektualaca – Srećka Horvata i Igora Štiksa. Hrvatske su mlade nade napisale tekst pod naslovom Dobrodošli u pustinju tranzicije! (Odnosno, Welcome to the Desert of Transition!, jer su tekst napisali i objavili na engleskom.) Riječ je o jednom od onih generičkih tekstova koje pročitate i idete dalje, ako ga uopće privedete kraju jer odmah znate da je pisan za strance. (Podsjetilo me je to pomalo na Coca-Colu jer ona ima različite recepte za različite zemlje.) Uglavnom, tekst sam po sebi nije pretjerano zanimljiv – pun je općih mjesta na koje smo navikli: neoliberalizam, simboličko nasljeđe socijalizma, titostalgija, jugosfera, Balkan, kriza, Hrvatski telekom, neoliberalizam, Hrvatska, neoliberalna hegemonija, privatizacija, bla bla bla. Imam fendicu koja zna jako precizno okarakterizirati manjak kod ovakvih tekstova sintagmom: bez duha. Pročitaj detaljnije

Danas će Hrvate po četvrti put posjetiti poglavar katoličke crkve, ovaj put papa Joseph Ratzinger. Papa je, kao i naši politički poglavari, oslobođen svake ljudske brige, a njegovo je djelovanje potpuno izvan realiteta društva u kojem živi. Da je tome tako, svatko može čuti za 120 kn, na svetoj misi koju će predvoditi. Crkva deklarativno zagovara duhovne vrijednosti, ali je posve jasno da u Hrvatskoj ona podržava konkretne političke opcije, a takva podrška dakako ima i svoju cijenu. Zahvalimo bogu na državi sa božjim zakonima! Po božjim zakonima u Republici Hrvatskoj krenulo se radikalno 1998. kada je HDZ-ova vlast sa predsjednikom Franjom Tuđmanom sklopila sporazum sa Svetom Stolicom. Prema tom ugovoru katolička crkva svake godine dobije najmanje 300 milijuna kuna iz državnog proračuna za najosnovnije stavke: uzdržavanje klera, gradnju crkava itd. Osim toga, novce su crkvi dužne davati i lokalne zajednice, a pristižu i iz Vlade. Cifra koju crkva uzima od građana doista je astronomska: svake godine oko pola milijarde kuna! Pročitaj detaljnije

Po tiskovinama o problemima brodogradnje sve češće pišu oni koji zastupaju interes onih dijelova vlasti i kapitala koji pokušavaju umanjiti i sakriti svoj udio u pljački Hrvatske i njenih brodogradilišta. Glupost tih plaćenika nadmašuje jedino njihova neinformiranost i zla namjera iskrivljavanja istine. Pročitaj detaljnije

Aktualni prosvjedi na ulicama Zagreba, ali i drugih hrvatskih gradova, otvorili su osim brojnih pitanja aktualnog političkog života i neka pitanja koja se tiču temeljnih problema demokratskog ustrojstva društva i funkcioniranja državne vlasti. Vjerojatno najznačajnije od tih pitanja glasi – Ima li sustav predstavničke (parlamentarne) demokracije, ovakav kakav je on danas, ikakvog smisla? Jer ako se, recimo, protiv Vlade RH prema anketama izjašnjava oko 70% građana i ako pritom u Zagrebu, ali i drugim gradovima, gomile prosvjednika na ulicama već tjednima traže njezinu ostavku, a naša premijerka s ostatkom ekipe iz Banskih dvora u svom ostanku na vlasti ne vidi ništa sporno, jer im je, kako vele, legitimitet osiguran u hrvatskom Saboru, onda tu nešto nije u redu. Pročitaj detaljnije

Isprovociran sinoćnjom emisijom “Dnevnik3” HRT-a od 04.03.2011. ( http://www.hrt.hr/?id=enztx_ttnews[cat]=377 ), odlučio sam reagirati na tendencioznu, neprofesionalnu, poltronsku, da ne nabrajam dalje kakvu, informativnu emisiju. Još jednom se pokazalo da vlast upravlja HRT-om i preko podobnih urednika i novinara želi prikazati situaciju kako joj odgovara, dakle subjektivno i to isključivo u svoju korist. Urednici sinoćnjeg Dnevnika bili su, glavom ( praznom ) i bradom ( masnom ), Siniša Kovačić i Ankica Posavljak. Ne znam što reći jer pametan ( i pošten ) ostane bez teksta i vilica mu se otvori kada odgleda 35 minuta subjektivnih, neprofesionalnih i vlastoulizivačkih vijesti kojima je jedini cilj prikazati prosvjednike kao skupinu neartikuliranih huligana. Krenimo redom. Pročitaj detaljnije

Cirkus koji su priredili pravosudni sustavi nekih evropskih zemalja, vezan uz akciju objavljivanja preko 250.000 povjerljivih dokumenata američke diplomacije na internetu, a koji će se očito nastaviti još neko vrijeme, zanimljiv je i značajan iz puno razloga. Dakako, zanimljivo je, a k tomu i zabavno, promatrati kojekakve budalaštine i nespretnosti koje ovi sustavi, odnosno eurobirokrati (kojima očito nedostaje ne samo ideja ili mašte, nego i zdravog razuma), čine u pokušajima da situaciju, kao, održe “pod kontrolom”, no ovdje je najznačajnija okolnost što se u ovoj priči posve bjelodanom pokazala prava priroda tzv. Demokracije tj. vladavine nad ljudima koja se prakticira u zemljama “Zapadnog svijeta”. Pročitaj detaljnije

U izdanju tjednika Globus od 29.10.2010. između ostalih tekstova nalazi se i članak kojega potpisuje Ante Milković. Njegov puni naslov glasi Sindikalni plan za spas brodogradilišta- Dajte škverove nama radnicima(i to uz 25 milijardi kuna). Autor je navedenim člankom pokazao potpuno ekonomsko nepoznavanje činjenica i stanja stvari, te je dokazao kako je (ne)svjesni apologet trenutno vladajuće (iako krizom uzdrmane) škole ekonomske misli. Naravno, očigledno nepoznavanje ekonomske problematike ovoga novinara, kao uostalom ni mnoge druge, ne sprečava da misli kako ovu disciplinu ima u malom prstu. Nadalje, članak jasno pokazuje koji pristup koristi ovaj autor, a koji je omalovažavajući, posprdni i očigledno pristran. Ovakvim člancima koji izlaze u najčitanijim časopisima mediji oblikuju javno mnijenje, pogotovo kod ljudi koji previše ne razmišljaju; nastojeći pritom usmjeriti nezaposlene protiv zaposlenih radnika, radnike protiv umirovljenika i studenata, radnike privatnog sektora protiv radnika državnog sektora…Najpopularnije metode ovih nadri-novinara su ukazivanje na tobožnju neostvarivost zahtjeva, na to kako se uslijed stanja u zemlji svi moramo žrtvovati (osim vladajuće klase), na to što od nas očekuje EU (odnosno krupni kapital koji u svom interesu kontrolira EU) itd. Pročitaj detaljnije