Uslijed stalnih napada kapitala i njegovih političkih predstavnika na standard radne većine, uništavanja poduzeća, udara na radnička prava i privatizacija javnih dobara stalno se osjeća problem nepostojanja političke snage koja bi zaštitila prava potlačenih. Sindikalna scena je razjedinjena, a radništvo se još uvijek nije uspjelo nezavisno politički organizirati. Neke “lijeve” stranke koje se ponekad pozivaju na radnike čine to samo kako bi došle do glasova, a nisu ni najmanje povezane s aktivnim sudjelovanjem u socijalnom pokretu i istinskom borbom za radničke interese. Pročitaj detaljnije

U Zagrebu je 9.5.2014 održan sastanak na kojemu su sudjelovali radnici, sindikalisti i aktivisti iz Zagreba, Osijeka, Rijeke i Karlovca među kojima su se nalazili  zaposlenici HŽ-a, HEP-a i Diokija. Nakon diskusije i glasanja prisutni su usvojili odluku stvaranja inicijative čiji će cilj biti oformiti novu političku partiju posvećenu isključivo interesima radnika i nezaposlenih, ali i svih potlačenih u društvu. Istaknuto je, kako za razliku od svih postojećih političkih stranaka, ova nova organizacija mora biti aktivistički orijentirana, najuže povezana sa socijalnim pokretom i radničkim borbama u poduzećima, te usmjerena prema cilju duboke društvene promjene i ukidanja kapitalističkog izrabljivanja. Novi sastanci inicijative su dogovoreni za nadolazeće tjedne i svi zainteresirani su pozvani da joj se pridruže. Samo stvaranjem nove političke radničke alternative možemo se učinkovito boriti protiv vladajuće diktature krupnog kapitala nad većinom! Samo aktivnim uključivanjem možemo dati svoj doprinos promjeni!

Ne otplati duga!

Ni jedan rez više!

Van, vlade Trojke!

Kruh, posao i dom za sve!

Godinu 2014. počinjemo bez napretka za radnike, duboko u kapitalističkoj krizi bez presedana i bez mjera ove nelegitimne vlade, osim bijede, prekarijata i represije. Vlastodršci djeluju kao pravi predstavnici velikih banaka, poslodavaca i velikih kompanija, predstavnici kapitalizma pod naredbom Trojke (Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka, Europska komisija). Ova iznimno teška, ekstremna, situacija od nas zahtjeva kolektivni i masovni odgovor radničke klase, građanstva i naroda.

Milijuni su radnika i radnica nezaposleni. Ponižavajuće je raspolagati kako fizičkom, tako i intelektualnom sposobnošću, a ne nalaziti dostojan posao. Trati se kolektivna sposobnost društva, riskirajući njegovu budućnost. Radnici i radnice ne zaslužuju ovo gaženje našeg kolektivnog dostojanstva.

Stotine tisuća obitelji ostalo je bez doma. Nema ništa nehumanije od izbacivanja obitelji iz njena doma samo da bi se hranila nezasitna pohlepa nekih beskrupuloznih bankara. Bankara, koje sluganske države Trojke hrane po cijenu još većeg osiromašivanja radničke klase i najbespomoćnijih. Više od milijun ljudi živi ispod granice siromaštva.

Za to vrijeme poslodavci, iskorištavajući dramu masovne nezaposlenosti, vrše pritisak za smanjenje plaća i pogoršanje uvjeta rada onih koji još uvijek imaju posao – radnika i radnica koji u teškoj situaciji ne mogu čak ni dovoditi u pitanje to što im je uloga puko eksploatiranje od kapitala. Sustav nas nastoji primorati da zahvaljujemo poduzetnicima, koje je pretvorio u društvene dobročinitelje. Vrijeme je za raspodjelu posla i bogatstva te da radni ljudi postanu gospodarima svoje budućnosti. Pročitaj detaljnije

Amela Hajvaz dugogodišnja je novinarka iz Tuzle. Novinarstvom se bavi od 1991. Radila je dugi niz godina u Radio Tuzli i kratko (4 godine) na privatnoj RTV Slon. Danas je dopisnik radija Glas Amerike (VOA). Razgovarali smo s njom o trenutačnoj situaciji u Tuzli i BiH, uzrocima nastajanja bunta radnika i omladine te  koracima koji se kane poduzeti nakon rušenja aktualnih vlasti.

Što je, po vama, bio povod za prosvjede radnika i omladine u Tuzli, a onda i u cijeloj BiH?

Prosvjedi su se događali  i do sada, mirni naravno, koji nisu urodili plodom. Prosvjedi radnika koji su privatizacijskom pljačkom ostali bez posla, trajali su mjesecima i nije se dogodilo ništa. Prosvjedi mladih ljudi koji s fakultetskim diplomama godinama čekaju posao, također su se događali i ranije. Međutim kada su svoje nezadovoljstvo „ujedinili”, pa kad ih je na ulice izašlo pet tisuća, pa sljedeći dan više, vlasti su i dalje nastavile sa svojim ignorantskim ponašanjem, no gladni, nezaposleni, obespravljeni odlučili su skrenuti pažnju na sebe. Nažalost paljenjem zgrade Vlade, Općine, kamenovanjem sudova i tužilaštva, ali to je bio jedini način da ih se shvati ozbiljno nakon 20 godina. Nakon Tuzle dogodilo se Sarajevo, Zenica, Mostar, Bihać… i tako redom. Kada se zemlja zapali u jednom danu to je najveći krik, vrisak. Tu su istu zemlju branili, gradili nakon agresije i na kraju sami je pale. Ali DOSTA bio je jedini uzvik te subote 8. veljače na svim prosvjedima širom BiH. Pročitaj detaljnije

Izađimo i mi na ulice, pridružimo se borbi naroda BiH za socijalno pravedno društvo. Pokažimo politici i krupnom kapitalu da nismo njihove lutke koje će moći i dalje nesmetano pljačkati! Želimo društvo za 99% ljudi a ne društvo političko-tajkunske oligarhije!

https://www.facebook.com/events/281597705331403/

Drage drugarice i drugovi,

kao što vidim hrvatski mediji ponovo obmanjuju javnost te iznose neistine što se tiče prosvjeda unutar BiH. Hrvatski mediji nazivaju naše drugove huliganima i nacionalistima. Što nikada nije bila veća laž i podvala od nastanka marionetske države Hrvatske i ostalih u regiji…Narodi i narodnosti BiH su nakon 25 godina ugnjetavanja, gladovanja, pljačke, opstrukcije društva i na koncu veleizdaje svih vrijednosti koje država BiH ima, odnosno imala je, a to su bratsvo i jedinstvo, konačno rekla DOSTA kapitalističkoj tiraniji! Grad Mostar, koji je podjeljen više od 20 godina konačno je zajedno i svjestan prljave politike koja je se odigrala zadnjih 25 godina na ovim prostorima. Zajedno su u istom cilju, a to je rušenje izdajica i njihovih podanika, obnove bratstva i jedinstva te izgradnji bolje budućnosti svojoj djeci i unucima.
Drugarice i drugovi, puno puta sam spomenuo kako vrijeme prljavog kapitalizma prolazi i da je vrijeme pokazati zube u borbi za pravdu!

Recimo našim drugovima u BiH da nas ima i da smo uz njih u svakom pogledu!

Smrt fašizmu sloboda narodu!
KONDOR

U skladu s jednoglasnom odlukom posljednjeg Plenuma organizacije objavljujemo da Radnička borba u potpunosti raspušta sve organizacijske strukture, prelazeći u neformalnu grupu. Ova odluka predstavlja posljedicu dugotrajnih analiza i diskusija unutar organizacije vezanih uz probleme infrastrukturne i kadrovske stagnacije u proteklom periodu koji su doveli do nemogućnosti razvoja te ispunjavanja postavljenih ciljeva političkog rada. Od osnutka naše organizacije u kolovozu 2007. kao prve boljševičko-lenjinističke organizacije u Hrvatskoj, nastojali smo djelovati u skladu s principima zapisanima u Tranzicijskom programu: „Suočiti se sa stvarnošću iskreno, ne tražiti liniju najmanjeg otpora, nazivati stvari njihovim pravim imenom, govoriti istinu masama bez obzira na to koliko ona gorka bila, ne bojati se zapreka, biti iskren u malim i u velikim stvarima, zasnivati program na logici klasne borbe, biti hrabar kada dođe čas za akciju – to su pravila Četvrte internacionale”. Upravo motivirani težnjom koju smo neprestano isticali – da se stvari nazovu svojim pravim imenom; težnjom koja je strana i nekim akterima na „ljevici“ koji se služe mistifikacijama, sofistikom, populizmom i lažima, donosimo navedenu odluku.  Pročitaj detaljnije

Prenosimo izjavu arapskih organizacija o intervenciji u Siriji.

***

Više je od 150 tisuća bilo ubijeno, stotine tisuća ranjeno i onesposobljeno, milijuni osoba prognani unutar i izvan Sirije. Gradovi, sela i gradske četvrti potpuno su ili djelomično uništeni uporabom svih vrsta oružja, uključujući vojne zrakoplove, projektile Scud, bombe i tenkove – sve plaćeno znojem i krvlju sirijskog naroda. To je učinjeno pod izgovornom obrane domovine i uspostavljanja vojne ravnoteže s Izraelom (čiju okupaciju sirijske zemlje, zapravo, brani sirijski režim, koji nije odgovorio na nijednu od njegovih neprestanih agresija).

No unatoč enormnim, prije spomenutim, gubicima, koji utječu na sve Sirijce, i nesreći koja im je nanesena, ni jedna međunarodna organizacija i veća – ili manja – zemlja nije osjetila potrebu pružiti praktičnu solidarnost ili potporu Sirijcima u njihovoj borbi za najosnovnija prava, ljudsko dostojanstvo i društvenu pravdu.

Jedina su iznimka bile neke zaljevske zemlje, točnije Katar i Saudijska Arabija. Ipak, njihov je cilj bio kontrolirati prirodu sukoba i usmjeriti ga u sektaškom smjeru, izobličavajući Sirijsku revoluciju i nastojeći je zatrti, a predstavlja odraz najdubljeg straha da bi revolucionarni plamen mogao dosegnuti njihove obale. Stoga su podupirali mračnjačke takfirske skupine, koje su većinom došle sa svih strana svijeta radi nametanja groteskne vizije vlasti temeljene na islamskom šerijatu. Ove su skupine opetovano sudjelovale u strahovitim masakrima protiv sirijskih građana koji su se protivili njihovim represivnim mjerama i agresijama na područjima pod njihovom kontrolom ili napadom, poput nedavnog primjera selâ u ruralnom područje Latakiji. Pročitaj detaljnije

Govor Trockog na Kopenhaškom sveučilištu u studenom 1932. iz nekoliko je razloga značajan. Prvo, zbog društveno-političkog konteksta u kojem je ovaj govor održan i koji ćemo mi ovdje pokušati u kratkim crtama opisati. Drugo, Trocki je nedavno dovršio svoje monumentalno djelo o Ruskoj revoluciji pa je u ovdje iznio jezgru djela. Stoga se u zapisu govora mogu naći koncizne tvrdnje, odgovori na pitanja poput onog o uspjehu socijalističke revolucije baš u zaostaloj Rusiji i nadasve pregršt dokaza uzorite primjene marksističke analize. I konačno, sama prilika da se čuje govor čovjeka koji je pored Lenjina bio najvažniji akter Ruske revolucije, učinila je taj događaj izuzetno zanimljivim. Pročitaj detaljnije

Spontani pokret koji je započeo u Carigradu poprimio je razmjere neviđene u povijesti zemlje i obuhvaća 67 od 85 većih gradova u Turskoj.

Sve je počelo kada se skupina građana odlučila za mirnu okupaciju, možda na samo nekoliko dana, radi izražavanja svog protivljenja obnovi, koja uključuje čupanje drveća, parka Gezi na trgu Taksim u centru Carigrada. Park Gezi, prema eksplicitnim izjavama premijera Erdoğana, trebao bi biti predmet razvojnog projekta koji uključuje obnovu, kao luksuznog trgovačkog centra, otomanske topničke vojarne koja je bila uništena nakon restauracijskog ustanka protiv Mladoturske revolucije iz 1908. i konačno napuštena 1940. Ovaj su plan kritizirali i mnogi stručnjaci uključujući gradske planere, arhitekte i ekologe.

U petak 31. svibnja, upravo na isti dan kada je carigradski upravni sud odlučio obustaviti obnovu vojarne, policija je napala one koji su mirno okupirali Gezi te ih evakuirala. Policijsko je nasilje izazvalo masovnu reakciju stanovnika u solidarnosti s prosvjednicima te se nakon nasilnih sukoba policija naposljetku povukla iz parka 1. i 2. lipnja te izgubila kontrolu nad trgom Taksim. Ulične su borbe nastavljene tijekom danâ i noćî u više okruga centra Carigrada. Pročitaj detaljnije