Poslije Obznane i zabrane KPJ u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, stranke koja je na prvim poslijeratnim izborima bila treća po snazi u Skupštini,  a na općinskim izborima pobijedila u 59 najvećih gradova novoosnovane države, na desetine i stotine komunista je izbjeglo u SSSR. Većina nije htjela da se miješa u krizu sovjetskog vodstva (raskol između Lijeve opozicije Trockog i trijumvira Staljin-Zinovjev-Kamenjev 1923., pa Ujedinjena opozicija Trocki-Zinovjev-Kamenjev protiv centra i desnice Staljin-Buharin 1925.), međutim neki mlađi i poletniji članovi KPJ su se izjasnili za Lijevu opoziciju . Tako je poslije kapitulacije zinovjevista i progona opozicije u izolatore, te izgona Trockog iz SSSR-a 1929., jedna grupa jugoslavenskih komunista zauzela časno mjesto u redovima Lijeve opozicije.

O toj grupi prvi je i najviše rekao jedan od njenih osnivača, istarski komunist Ante Ciliga, jedan od zastupnika lijeve frakcije unutar KPJ povodom nacionalnog pitanja. On je kao talijanski državljanin jedan od prvih i rijetkih koji se uspio izvući iz Staljinovog zatvora 1935. godine. Prva njegova svjedočanstva kao trockiste objavio je ”Bilten opozicije” Lava Trockog, čiji je sadržaj sažet u ovom letku-brošuri koju su štampali francuski trockisti 1936. No, ubrzo na slobodi u Parizu, Ciliga napušta i lijevu opoziciju i komunizam, te počinje držati lekcije boljševizmu sa stanovišta menjševika i drugih malograđanskih struja. Polako, ali sigurno, evoluira ka hrvatskom nacionalizmu, da bi u stare dane dočekao povratak u Zagreb u vrijeme Tuđmana. Njegova prva knjiga ”U zemlji velikih laži” (1938.) donijela mu je svjetski poznato ime, kapital od kojeg je živio cijeli život, s novim izdanjima i novim antikomunističkim interpretacijama proživljenog. Read the full story