Govor Trockog na Kopenhaškom sveučilištu u studenom 1932. iz nekoliko je razloga značajan. Prvo, zbog društveno-političkog konteksta u kojem je ovaj govor održan i koji ćemo mi ovdje pokušati u kratkim crtama opisati. Drugo, Trocki je nedavno dovršio svoje monumentalno djelo o Ruskoj revoluciji pa je u ovdje iznio jezgru djela. Stoga se u zapisu govora mogu naći koncizne tvrdnje, odgovori na pitanja poput onog o uspjehu socijalističke revolucije baš u zaostaloj Rusiji i nadasve pregršt dokaza uzorite primjene marksističke analize. I konačno, sama prilika da se čuje govor čovjeka koji je pored Lenjina bio najvažniji akter Ruske revolucije, učinila je taj događaj izuzetno zanimljivim. Read the full story

 Borba protiv rata i obranaštva

Obaranje carizma u februaru 1917. značilo je više stvari. Ako se februarska revolucija gledala sama po sebi, značila je korak bliže „buržoasko-republikanskom“ uređenju. Ali, ako se prošla revolucija gledala u okviru kretanja stvari prema naprijed, prema njihovom razvoju, dakle prema Oktobru, značila je korak bliže socijalističkoj revoluciji. No sitnoburžoaske revolucionarne partije, pojašnjava Trocki, nisu prihvatile ni jedno ni drugo gledište, nego su izabrale neku čudnovatu sredinu. „Izgradile su ideologiju revolucionarnog obranaštva“. Isključile su vladavinu ove ili one klase, a priklonile se obrani „demokracije“ i „revolucije“. Read the full story

Donosimo tekst Trocki – „Pouke Oktobra“ koji je pisan na temelju istoimenog djela Trockog. Tekst će zbog lakšeg i preglednijeg čitanja biti podijeljen u tri dijela koji će se potom objavljivati na stranici. U prvom dijelu Trocki pojašnjava zbog čega je nužno proučavati iskustva kako i same Oktobarske revolucije tako i onih događaja koji su joj prethodili. Također, analizira kakav je utjecaj na daljnju partijsku politiku imao povratak Lenjina u Petrograd. Prikazujući odnos glavnih članova partije prema marksizmu, Trocki navodi kako je njegova formula „demokratska diktatura proletarijata i seljaštva“ bila pogrešno shvaćena. Određeni je dio boljševika stajao na pozicijama koje su prijetile upropastiti socijalističku revoluciju. Read the full story

Karakter ruske revolucije kako su ga predvidjeli Plehanov, Lenjin i Trocki je važan članak Lava Trockog koji govori o tri stajališta koja su, nakon prve revolucije 1905. godine, zauzeli boljševici, menjševici i Trocki. Prvi su nakon te revolucije uvidjeli, pod vodstvom Lenjina, kako je u sljedećoj revoluciji nužna ”demokratska ditkatura proletarijata i seljaštva” koja, međutim, neće ići izvan okvira kapitalizma. Ruska buržoazija je nesposobna provesti kapitalističke zadatke koje je historija postavila, stoga će njih provoditi navedena ”demokratska diktatura.” Menjševici su tvrdili da je uspjeh sljedeće revolucije ostvariv jedino uz vodstvo liberalne buržoazije s kojom proletarijat mora surađivati. Tako uspostvljeni demokratski režim će ostvariti kapitalistički napredak i omogućiti borbu proletarijata za socijalizam. Trocki je, međutim, smatrao da revolucija može uspjeti jedino pod diktaturom proletarijata koja se čvrsto oslanja na seljaštvo i koja neće provoditi samo kapitalističke, već će, zbog niza okolnosti, biti prisiljena provoditi i socijalističke mjere. Kao i boljševici, Trocki je smatrao kako revolucija ne može uspjeti bez socijalističke revolucije na Zapadu. Drugim riječima, pozicija Trockog je bila teorija permanentne revolucije.

Tek početkom 1917. godine, utjecajem Lenjina, boljševici su odbacili stare poglede na revoluciju i prihvatili realnost koja se kreće u smjeru koji je anticipirao Trocki. Paralelno s tim događanjima, Trocki u svom članku pojašnjava kako je, teorijski, Staljinova uloga u svemu tome bila zanemariva i svodila se na mehaničko ponavljanje Lenjinovih misli. Međutim, nakon Lenjinove smrti i niza objektivnih okolnosti, sve više dolazi do izražaja teorija socijalizma u jednoj zemlji koja je dijametralna suprotnost teoriji permanentne revolucije. Ova teorija socijalizma u jednoj zemlji postala je temelj staljinizma koji se svom silinom obrušio na Trockog kao osnivača teorije permanentne revolucije, a samim time oskvrnuo i lenjinizam u koji se, iz propagandističke pobude, toliko kleo.