1. Još tokom izbora 2012. u grčkom i europskom antikapitalističkom pokretu se kao jedno od najaktualnijih pitanja postavilo ono odnosa prema Syrizi. Radnička borba je zauzela stav kako je karakter ove partije reformistički, a vodstvo oportunističko i buržoasko, no istovremeno zagovarajući kritičku potporu Syrizi na polju parlamentarne borbe. Razlog za navedeno bilo postojanje radikalnih i dosljedno anti-kapitalističkih frakcija u Syrizi, zajedno sa shvaćanjem da će preuzimanje vlasti od strane Syrize znatno radikalizirati političku situaciju, te da će se vodstvo neminovno kompromitirati uslijed svoje nemogućnosti ispunjavanja vlastitog socijalnog programa. Ta bi radikalizacija mogla odvesti stvari u dosljednom socijalističkom pravcu i prema revolucionarnom putu. Read the full story

Radničke i seljačke mase zapadne Ukrajine, Bukovine, podkarpatske Ukrajine u pometnji se pitaju: kuda se okrenuti? šta zahtevati? U takvom položaju, naravno, vođstvo sklizne u ruke najreakcionarnijih ukrajinskih klika, koje svoj „nacionalizam“ pokazuju tako što se pitaju kojem će imperijalizmu prodati ukrajinski narod, u zamenu za obećanu fiktivnu nezavisnost. Na takvoj tragičnoj pometnji Hitler je i zasnovao svoju politiku oko ukrajinskog pitanja…Prevashodno pitanje je osigurati revolucionarno jedinstvo i nezavisnost Ukrajine radnika i seljaka u borbi protiv imperijalizma, na jednoj strani, i protiv moskovskog bonapartizma, na drugoj…Na početku poslednjeg imperijalističkog rata ukrajinci Melenevski („Basok“) i Skoropis-Jeltikovski pokušali su da ukrajinski oslobodilački pokret stave pod zaštitu hoencolernovskog generala Lundendorfa, pokrivajući se pri tome levim frazama. Revolucionarni marksisti su tu gospodu odstranili nogom u zadnjicu. Isto tako treba da postupe i ubuduće. Predstojeći rat stvoriće povoljni ambijent za sve vrste avanturista, čudotvoraca i pronalazača zlatnog runa. Ovoj se gospodi, koja voli da greje ruke na vatri nacionalnog pitanja, ne sme dopustiti da priđe radničkom pokretu ni na domet puške. Ni najmanji kompromis sa imperijalizmom, kako fašističkim tako i demokratskim! Ni najmanji ustupak ukrajinskim nacionalistima, bili oni reakcionarni klerikalci ili liberalni pacifisti! Nikakvi „narodni frontovi“! Potpuna nezavisnost proleterske partije, kao avangarde trudbenika! Read the full story

Kobanê, grad u Siriji s pretežno kurdskim stanovništvom, više je tjedana pod izravnom prijetnjom Islamske države (ID). Od početka ID-ove ofenzive 16. rujna 2014. poginulo je više od 550 ljudi, od toga 298 pripadnika ID-a, 236 kurdskih boraca i dvadesetak civila. Više od 12.000 civila još se uvijek nalazi u nekim dijelovima grada a zbog ID-ove ofenzive na Kobanê i okolna sela prognano je oko 200.000 ljudi.

Grad bi već davno bio pao da nije bilo otpora koji su organizirale kurdska Partija demokratskog jedinstva (PYD), koja je povezana s Radničkom partijom Kurdistana (PKK), i njezine vojne snage, Jedinice narodne zaštite (YPG), uz aktivno sudjelovanje barem triju bataljuna arapskih boraca u gradu: revolucionarni bataljun al-Raka, bataljun „Sjevernog sunca” i bataljun „Jirablis”. Četvrtog listopada Slobodna sirijska vojska (SSV) također je odlučila poslati tisuću boraca da brane Kobanê.

Kobanê ima strateški položaj za ID. Prvo, leži između gradova Džarabulus i Tel Abjad – oba su pod ID-ovom okupacijom – te bi njegovo zauzimanje ID-u omogućilo povezivanje teritorija; drugo, grad je i ulaz u Tursku. Read the full story

Otpor narodne milicije YPG agresiji tzv. Islamske države, čiji je simbol postao Kobane, po svojem se herojstvu i značenju za sve potlačene Rojave i regije može usporediti s poznatim događajima iz povijesti radničkog pokreta – kao što su Pariška komuna i Španjolska revolucija. Ovdje nije riječ samo o otporu zločinima ekstremističkih bandita i zaštiti kurdskih žena i muškaraca od ubijanja, silovanja i uništavanja koje podrazumijeva prodiranje ISIS-a. Kobane je ujedno simbol socijalne revolucije otvoreno antikapitalističkog karaktera, u kojoj su kurdske potlačene mase započele neposredno rješavati politička pitanja organiziranjem u vijeća, borbe za nacionalno samoodređenje Kurda u regiji i stvaranje slobodnog Kurdistana, kao i napora usmjerenih prema oslobođenju žena. Zbog toga se može reći kako su učestale okvirne usporedbe postojeće situacije sa Španjolskim građanskim ratom svakako opravdane. Štoviše, moglo bi se istaknuti kako je situacija utoliko dramatičnija uzmu li se u obzir krvoločnost i specifični srednjovjekovni barbarizam ISIS-a. Međutim, nasuprot jednom od najljepših primjera međunarodne radničke solidarnosti, nesebičnoj pomoći upućenoj republikanskoj Španjolskoj od svih progresivnih snaga u svijetu i slanja internacionalnih brigada, Kobane danas ostaje sam. Nema internacionalnih brigada, nema količinski ozbiljnijih pošiljki oružja za Kurde, nema masovnih kampanja prikupljanja sredstava za YPG…Već je ta činjenica po sebi dovoljna indikacija stupnja degeneracije političkog vodstva radničkog pokreta i međunarodne ljevice. Read the full story

Posljednjih smo tjedana svjedočili uspostavi međunarodne koalicije predvođene SAD-om a sačinjene još od Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Jordana radi pokretanja zajedničke vojne operacije na sirijskom teritoriju – uz, kao što ćemo vidjeti, prešutnu potporu Asadova režima – protiv Daeša, poznatog i kao Islamska država (ID).

Potrebno je više razina analize da bi se razumjela dinamika te intervencije. Read the full story

Uvod

Rad koji ćemo ovdje predstaviti[i] zanimljiv je iz nekoliko razloga: djelo je to Eugena Varge, mađarskog marksističkog ekonomista koji se ponajviše bavio privrednim ciklusima; u ovom je radu Varga obradio političko-ekonomske temelje američkog imperijalizma u vrijeme kada je on jačao. Upravo taj prijelaz u imperijalističku silu važan je motiv da se objasne njegovi uzroci te njihov utjecaj na vanjsku politiku zemlje i da se pokuša dati prognoza za nadolazeće razdoblje. Konačno, ovaj rad implicira ono što je odavno tvrdnja marksističke političke ekonomije – nacionalnost kapitala je jednostavno odijelo koje on stavlja na sebe s obzirom na razne okolnosti i vremena. Drugim riječima, posljednjih nekoliko stoljeća kapital je u načelu funkcionirao na više-manje isti način, a to „više-manje” podrazumijeva okolnosti zemlje domaćina. Ta se politika sastojala u sljedećem: zemlja bi najprije bila na poljoprivrednom nivou i veliki uvoznik hrane i sirovina, a njena vanjska politika bila bi nenametljiva, u skladu s njenom ekonomskom moći. Zatim bi, s relativnim jačanjem industrije, počela izvoziti sirovine i na taj način ostvarivati suficit u vanjskoj trgovini. Ovo jačanje industrije naravno ne bi bilo moguće bez jedinstvene carinske politike što bi se na vanjskopolitičkom planu ogledalo u zatvaranju zemlje unutar sebe. Selektivini uvoz bio bi jedna od glavnih značajki privrede takve zemlje. Kroz taj proces što ga mlada industrijska zemlja prolazi, ona se pretvara u zemlju dužnika, a što znači da zemlje koje su trenutno jače od nje koriste istu tu okolnost i postaju njeni glavni kreditori i izvoznici. Dolazi do promjene na svjetskom tržištu i sada već industrijski razvijena zemlja naveliko otvara svoje tržište, ali traži još veće otvaranje tržišta drugih zemalja. Ona potom prelazi iz zemlje dužnika u zemlju vjerovnika ili kreditora, a na vanjskopolitičkom planu zahtijeva sve veći udio u na političkoj sceni. Konačno, ona dolazi period u kojem će je prestići druge, danas nerazvijene, zemlje. Ovakav razvoj imali samo prilike uočiti kod Španjolaca i Nizozemaca, iako u manjem i slabijem opsegu, zatim kod Britanaca i, u Vargino vrijeme, kod Amerikanaca. U naše vrijeme ovaj obrazac slijedi i Kina, koja ne samo da je iz zemlje dužnika postala zemlja vjerovnik i da ima aktivnu platnu bilancu nego zahtijeva sve veću političku moć u svijetu. Ovo opet izaziva snažne reakcije SAD-a, Japana i EU. Kao što je uspon SAD-a o kome piše Varga izazvao snažne reakcije tadašnje Zapadne Europe i Japana. Read the full story

Prenosimo izjavu arapskih organizacija o intervenciji u Siriji.

***

Više je od 150 tisuća bilo ubijeno, stotine tisuća ranjeno i onesposobljeno, milijuni osoba prognani unutar i izvan Sirije. Gradovi, sela i gradske četvrti potpuno su ili djelomično uništeni uporabom svih vrsta oružja, uključujući vojne zrakoplove, projektile Scud, bombe i tenkove – sve plaćeno znojem i krvlju sirijskog naroda. To je učinjeno pod izgovornom obrane domovine i uspostavljanja vojne ravnoteže s Izraelom (čiju okupaciju sirijske zemlje, zapravo, brani sirijski režim, koji nije odgovorio na nijednu od njegovih neprestanih agresija).

No unatoč enormnim, prije spomenutim, gubicima, koji utječu na sve Sirijce, i nesreći koja im je nanesena, ni jedna međunarodna organizacija i veća – ili manja – zemlja nije osjetila potrebu pružiti praktičnu solidarnost ili potporu Sirijcima u njihovoj borbi za najosnovnija prava, ljudsko dostojanstvo i društvenu pravdu.

Jedina su iznimka bile neke zaljevske zemlje, točnije Katar i Saudijska Arabija. Ipak, njihov je cilj bio kontrolirati prirodu sukoba i usmjeriti ga u sektaškom smjeru, izobličavajući Sirijsku revoluciju i nastojeći je zatrti, a predstavlja odraz najdubljeg straha da bi revolucionarni plamen mogao dosegnuti njihove obale. Stoga su podupirali mračnjačke takfirske skupine, koje su većinom došle sa svih strana svijeta radi nametanja groteskne vizije vlasti temeljene na islamskom šerijatu. Ove su skupine opetovano sudjelovale u strahovitim masakrima protiv sirijskih građana koji su se protivili njihovim represivnim mjerama i agresijama na područjima pod njihovom kontrolom ili napadom, poput nedavnog primjera selâ u ruralnom područje Latakiji. Read the full story

Venecuelska oligarhija i imperijalizam iskorištavaju zdravstveno stanje predsjednika Huga Cháveza za obnavljanje svoje kampanje destabilizacije protiv bolivarijanske revolucije. Riskiraju oslobađanje bijesa radnika i siromašnih.

Deseti je siječnja datum kada Chávez treba prisegnuti kao ponovo izabrani predsjednik Venezuele.  No, s obzirom na blizinu toga datuma i komplikacije njegovog oporavka od operacije obavljene na Kubi, to se čini nevjerojatnim. Od početka godine, pa čak i prije, venecuelska desnica pokrenula je opaku i odvratnu kampanju laži i glasina o njegovom stvarnom zdravstvenom stanju da bi ga se uklonilo iz predsjedničkog ureda. Read the full story

U Siriji je izbio sukob između, s jedne strane, narodnih masa koje su ustale za slobodu i dostojanstvo te, s druge strane, represivnog diktatorskog režima koji vlada Sirijom već četiri desetljeća. Antagonizmi oko Sirije nisu prestali od stjecanja neovisnosti 1946. Dovoljno je podsjetiti da je današnja Sirija, ili Sirijska Arapska Republika, samo ono što je ostalo od Velike Sirije koja je Sykes-Picotovim sporazumom podijeljena između Britanije i Francuske početkom prošlog stoljeća. Od tada je prisutno ispreplitanje odnosa između Sirije i njezinih susjeda (Libanona, Iraka, Pakistana i Jordana), kao i egipatsko-saudijska borba za utjecaj u Siriji. Imperijalistički projekti i savezi, od kojih su najpoznatiji Eisenhowerov plan i Bagdadski pakt, su nastojali obuzdati to stanje. Ovi pokušaji su postali sve brojniji u posljednjem desetljeću, osobito poslije američke invazije na Irak, pojave osovine Teheran-Damask i nastojanja Sjedinjenih Američkih Država da okruže Iran pod izgovorom nuklearnog programa. Read the full story

Prema stručnjaku za Siriju Joshui Landisu: ”Sirijci su napustili režim duhom, iako tek trebaju prebjeći tijelom.”

”Sirijci suniti i dalje odlaze na posao i pojavljuju se u svojim uredima ujutro, no mrze Assadov režim u svojim srcima. Assadovu vojsku preuzimaju shabiha i sigurnosne snage kojima upravljaju alaviti. Masakri ne ostavljaju sumnju u to.”

Čak i glavnom gradu, Damasku, gdje je Assadova kontrola najjača, trgovci su uprizorili sedmodnevni štrajk kako bi prosvjedovali protiv masakra više od 100 ljudi u Huli 25. svibnja, koji je izvela vojska i prorežimske alavitske sektaške milicije.

Dugotrajna pobuna eskalira u sporadični građanski rat. Read the full story