Predgovor

Ovaj napis iz 1989. g. danas mi izgleda nadrealno, kao što i svi događaji iz tog perioda, što su ga naredni krvavi jugoslavenski ratovi zatrpali, izgledaju nadrealno većini bivših Jugoslavena. Oni stariji već odavno kažu:  ”To je bilo prije rata, a ovo poslije.” Period 1991.-95., period krvavog  razbijanja Jugoslavije, bio je period drugog (slovenskog), trećeg (hrvatskog) i četvrtog (bosanskog) rata. Prvi je bio ovaj o kome je riječ ovdje, a peti je bio onaj posljednji, opet na Kosovu, kada je Srbija odigrala svoj posljednji  potez kartaškog varalice, 1998., protjeravši milion Albanaca s Kosova, i kada je pod bombama NATO pakta potpisala vojnu kapitulaciju. Read the full story

Godišnjica Oluje će i u Hrvatskoj i u Srbiji sa sigurnošću biti obilježena, kao što je to i do sada bio slučaj, jednostranim tumačenjem nedavne povijesti ovih prostora iz isključive perspektive hrvatskog nacionalizma s jedne, te srpskog s druge strane. Odbijanje vladajućih političkih elita obiju zemalja da se suoče s vlastitim udjelom u odgovornosti za katastrofu rata u Jugoslaviji (a koji je na obje strane pozamašan), ne iznenađuje: i kada su bile u opoziciji i kada su bile na vlasti, obje političke elite su aktivno sudjelovale u širenju i održavanju istih onih, u najboljem slučaju, poluistina kojima su planeri, organizatori i glavni provoditelji rata godinama obmanjivali svoja stanovništva i narode.

Najvažnije ”operativno” svojstvo poluistine jest to da je riječ o istini koja se koristi u svrhu širenja laži, pa tako i sama prestaje biti istina, te se pretvara u laž. Teško je pronaći primjer koji bi ovu konstataciju ilustrirao bolje od ”službenih” ili u medijima najčešće kolportiranih tumačenja Oluje, u Srbiji i u Hrvatskoj u jednakoj mjeri. Read the full story

11. srpnja 1995. četnička vojska “Republike” “Srpske”, reakcionarne i antiradničke tvorevine, predvođena Ratkom Mladićem, izdajnikom radničke klase i socijalističke Jugoslavije, počinila je masakr nad civilnim stanovništvom u Srebrenici. Pobijeno je 6-8.000 ljudi. Točna brojka je i danas predmet prepucavanja i potkusurivanja između različitih kompradorskih klanova koji u ime svoje nacije uzurpiraju vlast nad narodom Bosne i Hercegovine za račun imperijalističkih sila, u prvom redu SAD-a i Njemačke. Postoje indicije – premda historija i narodni sud još nisu dali svoju konačnu presudu – da je predsjednik BiH Alija Izetbegović u dogovoru s vladom SAD-a ove ljude žrtvovao kako bi NATO imao povod za bombardiranje srpskih položaja. Da li je vjerojatno? Jest. Da li je istinito? Ne zna se još sa sigurnošću. Da li umanjuje krivicu četničkih zvijeri? Nikako. Read the full story

Ovu revoluciju treba vidjeti u međunarodnom kontekstu, koji karakterizira pobjeda staljinističkog termidora u SSSR-u i pobjeda fašizma u Europi. U programu prijelaznog perioda, tj. programu Četvrte internacionale, Lav Trocki unaprijed anticipira neke mogućnosti, koje smatra izuzetnim i privremenim, no koje su se obistinile poslije njegove smrti:

”Da li je moguće da dođe do jedne takve vlade (vlade radnika i seljaka) sastavljene od tradicionalnih radničkih organizacija? Dosadašnje iskustvo pokazuje, kako smo već rekli, da je to u krajnjoj liniji malo vjerojatno. Međutim, nemoguće je unaprijed kategorički poricati teorijsku mogućnost da sitnoburžoaske partije, računajući tu i staljiniste, pod utjecajem spleta sasvim izuzetnih okolnosti (rat, poraz, financijski krah, masovni revolucionarni polet itd.) odu dalje nego što to same žele na putu raskida s buržoazijom.” Read the full story

U tekstu čiji prijevod prvi puta donosimo na našem jeziku jedan od najznačajnijih marksista druge polovice 20.st donosi analizu i kritiku jugoslavenskog sistema, kao i ekonomske teorije koja se rabila za njegovo opravdanje. Ernest Mandel je bio višegodišnji istaknuti aktivist i član vodstva Četvrte internacionale, kao i njezine belgijske sekcije, profesor ekonomije na sveučilištu u Bruxellesu, autor preko  2 000 članaka i 30 knjiga, među kojima je Marksistička ekonomska teorija utjecala i na Che Guevaru, s kojim je na Kubi surađivao na pitanjima ekonomskog planiranja. Kasnija povijesna iskustva, od kojih je najznačajnije ono konačnog raspada Jugoslavije i restauracije kapitalizma u krvavim nacionalističkim ratovima dodatno potvrđuje osnovne postavke Mandelove kritike jugoslavenskog sistema. Za sve one koji teže ukidanju kapitalizma uz učenju na povijesnim iskustvima i pogreškama ovaj prijevod je od izuzetnog značaja.  Read the full story

Rezolucija Četvrte internacionale iz 1951. predstavlja važan povijesni dokument u kojemu je dana kritička analiza faza revolucije u Jugoslaviji, koja je započela u toku NOB-a i nastavljena nakon završetka rata;  sa 1948. kao jednom od najbitnijih faza u kojoj je konačno raskinuto sa diktatima staljinističke moskovske birokracije. Osim ukazivanja na važnost raskida sa Staljinom – nastalim prvenstvenog zbog autohtonog i masovnog karaktera revolucije koja se nije dala vezati interesima i naredbama moskovske birokracije  –  rezolucija ističe i potrebu obrane revolucije kako od staljinističke birokracije, tako i imperijalizma, ali i ukazuje na neke krupne pogreške, kao i oportunistički karakter rukovodstva KPJ, te naglašava opasnosti koje prijete pokušajima izgradnje socijalizma. Povijesna iskustva kojima smo svjedočili u osnovnim crtama potvrđuju ovdje iznesene zaključke, te snažno naglašavaju važnost ove rezolucije i njezinih pouka za budućnost. Read the full story