Prema jučerašnjim rezultatima DZS-a, hrvatski bruto domaći proizvod je u drugom kvartalu ove godine pao za 2,1 %. Javnost je taj pokazatelj dočekala s nezadovoljstvom iako su ekonomisti predviđali čak i veći pad, od 2,8 – 3 %. U vladi brane svoju poziciju sljedećim argumentima. Tvrde da je ovaj pad najveći koji će se dogoditi u ovom mandatu. Nadalje, kad se pokrenu veliki investicijski projekti pokrenut će se i gospodarstvo. Dotad traže strpljenje koje će se, kažu, na kraju sigurno isplatiti jer su uvjereni da rade dobar posao za koji treba vremena da poluči prve veće rezultate. U krajnjoj liniji glavna briga ove vlade jest proračun i očuvanje kreditnog rejtinga. Idu logikom da će im biti lakše ostvariti neke projekte i privući strane investicije, ako im kreditni rejting nije smanjen. Ukoliko im rejting bude smanjen, MMF je realnost, a to znači i opasnost za ovu vladu.

HDZ, kao druga najjača stranka u zemlji, ima sljedeću taktiku. Govore kako su oni i očekivali ovakve rezultate pošto vlada ništa ne radi. Svoja rješenja još ne otkrivaju jer ih razrađuju i zato jer ne žele pomagati vlastima (čitaj: program im je više-manje sličan; pošto su to stranke koje su dosad promicale neoliberalnu ekonomsku politiku i koje rješenje krize vide u zamahu privatnog poduzetništva uz jaku asistenciju države). Hrvatski laburisti, kao treća najjača stranka po anketama, dobivaju više medijskog prostora kako bi se i oni očitovali o trenutnom stanju u gospodarstvu te ponudili svoja rješenja. Tako predsjednik laburista, Lesar, govori o tome da Hrvatskoj treba vlastita verzija sistema fleksigurnosti i kako, uostalom, treba ulagati u proizvodnju (ovdje se Lesar slaže sa većinom ekonomista u državi koji izlaz vide u pokretanju proizvodnje, a ne u trgovini i turizmu). Također govori da vlada griješi što provodi fiskalnu konsolidaciju jer na taj način građanima izbija novac iz džepova, potrošnja još više pada, a time i industrijska proizvodnja. Većina hrvatskih građana, koju uvelike predstavljaju mediji svojim anketama i svojim reportažama, je pak ogorčena i nada se nekoj promjeni. Read the full story

U zadnje vrijeme svjedoci smo intenziviranja pritiska na hrabre i ustrajne radnike Jadrankamena od strane medija i države. Poznata je činjenica da onaj tko kontrolira medije, kontrolira i veći dio javnog mnijenja. U našem slučaju, radi se o pokušajima manipulacije javnim mnijenjem na temelju zamagljivanja fokusa stvari. Uzroci tome su nastojanja da se ‘pokaže i druga strana priče’, kako ‘nije nitko nije sasvim čist’, kako zasigurno ne bi trebalo zauzimati, olako, nečiju stranu itd. Vjerojatno je ova logika i omogućila da se ovo pismo, nevrijedno objavljivanja, pojavi na stranicama Index.hr-a.

Kakvu težinu ovi pokušaji manipulacije imaju, vidimo kad otvorimo novine i ugledamo bombastične i patetične naslove o ‘drskim i nasilnim radnicima Jadrankamena’ koji tjeraju ‘poštene stečajne upravitelje’ kako ovi ne bi pokušali ‘spasiti’ poduzeće Jadrankamen. Kad bi čovjek sjedio unutar svoja četiri zida i samo pratio medije, pomislio da su svi radnici, a posebno radnici Jadrankamena, u Hrvatskoj kriminalci i nasilnici kojima je stalo jedino do toga da uništavaju svoja radna mjesta. Oni koji razmišljaju o kapitalističkoj realnosti koja nas okružuje i koja svom težinom pritišće radnike, mogu samo s prijezirom odbaciti takve medijske naslove. Read the full story

Intervju Radničke borbe s Marijanom Kolak, sindikalnom povjerenicom Montera.

RB: Možete li nam ukratko predstaviti sebe i sindikat u kojem djelujete?

MK: Ja sam Marijana Kolak, 38 god., majka 2,5 godišnjeg sina (i to je najljepše zanimanje i zvanje na svijetu), supruga jednog krasnog čovjeka i sve ostalo (majka, žena, kraljica …, ovo pokušavam biti duhovita), po zanimanju PTT tehničar ili u prijevodu poštanski službenik, SSS, pokušaj fakulteta propao, radim u Monteru od 1997. god. kao tajnica uprave.

Sindikalno sam se angažirala u firmi praktično nedavno tj. negdje u travnju ove godine, i postala sindikalna povjerenica Sindikata graditeljstva Hrvatske – Sindikalna podružnica Monter, naime tako se točno zovemo, a ovi iz Sindikata graditeljstva u Zagrebu vole kad ih se stalno spominje ili naglašava. Read the full story

Ima već desetak dana od kad su nesretni radnici splitskih tvrtki ‘Monter Split’ i ‘Monter Projekt’ započeli štrajk zbog devet neisplaćenih plaća i neuplaćenih doprinosa. Ovi posljednji im nisu uplaćivani čak četiri godine! Bijesni radnici su tako odlučili prvo štrajkati, a zatim su i zabranili ulaz vodstvu tvrtke u zgradu. Radnici su uvidjeli da im drugo ne preostaje zasad te su spremni nastaviti štrajk i poduzeti sve što mogu kako bi došli do svojih devet plaća. Nakon tih poteza, radnike je pozvao na razgovor direktor Katura. Nakon silnog razgovora, Katura im nije rekao ništa što bi ih smirilo ili što bi ih potaknulo da prekinu štrajk. Drugim riječima, rekao im je da nema novca za njihove plaće trenutno i da se strpe dva do tri mjeseca. Vjerojatno je išao logikom, ako su čekali devet mjeseci, što ne bi mogli čekati još tri mjeseca. Većina radnika otišla je na taj razgovor sa sumnjom i očekivanja su im bila ispravna. Stoga su nastavili štrajkati, a pedesetak radnika svaki dan dežura u prostorijama tvrtke. Read the full story

Zadnjih godina izlazi na površinu preostali dio posljedica prvobitne kapitalističke akumulacije koja je provedena početkom devedesetih u Hrvatskoj. Do prije nekoliko godina, moglo se reći da je ovaj proces uništio većinu poduzeća u raznim industrijama, ali danas se može reći da je uništio gotovo sva poduzeća. Ostale su samo iznimke u vidu krupnog kapitala i onih manjih poduzeća koja ga potpomažu. Poduzeća koja su propala imale su zajednička obilježja što je njihovim radnicima kasnila plaća i po godinu dana, što im nisu bili uplaćivani doprinosi, dok su u isto vrijeme direktori dizali razne kredite, obnavljali vozne parkove te, drugim riječima, izvlačili novac iz poduzeća. Naime, ‘grijeh’ većine poduzeća je što su smještena na atraktivnim lokacijama. Stoga, prvo se treba izmusti što više novaca preko leđa radnika, a potom prodati zemljište. Ujedno se pokazalo, a ova činjenica ne ide u prilog onima koji smatraju da u kapitalizmu kapital nema potporu države i da je ona neka izolirana i pravedna institucija, da su neka poduzeća imala dopuštenje države da ‘kasne’ s uplaćivanjem poreza i doprinosa. Tako je bivši šef porezne uprave priznao kako je Orešar mogao niz godina ne plaćati doprinose i poreze državi, a da to nitko ne osjeti, upravo jer je netko iz vrha vlade to dopustio. Sve ovo uzrokuje da u proračunu nedostaje više milijardi kuna, a u isto vrijeme vlada se zadužuje za približne iznose. Read the full story

Sa osvojenih šest mjesta u parlamentu relativno nedavno osnovani Hrvatski laburisti predstavljaju jednu od najuspješnijih stranaka na ovim izborima. Postoje dvije osnovne tendencije koje su tome pogodovale i koje su dale «vjetar u leđa» stranci koju je pokrenuo Dragutin Lesar. Prvo, SDP se sa svojim trenutnim saveznicima kod nezanemarivog broja pripadnika radničke klase u potpunosti kompromitirao i pokazao kao stranka koja niti najmanje ne štiti radničke interese, već mu je politika u suštini identična HDZ-ovoj, uslijed čega se prirodno pojavljuje potreba traženja nekakve nove političke alternative. S druge strane, kod jednog dijela radnika i nezaposlenih, kao i nekih sindikalnih aktivista, na temelju svakodnevnog iskustva došlo je do osviještenja o potrebi postojanja radničke stranke, političke organizacije koja bi bila dosljedni predstavnik interesa radnika. U potpunosti priznajući potrebu stvaranja alternative SDP-u u vidu radničke partije kritički ćemo se pozabaviti fenomenom Hrvatskih laburista. Budući da ćemo se konkretnim potezima Laburista i povezanim problemima baviti u zasebnim tekstovima, ovdje ćemo pokušati pružiti više općenitu kritiku. Read the full story