Objavljujemo unutarnju komunikaciju između dirdem i marksističke frakcije u Radničkoj fronti koja pokazuje kako su sukobi koji su konačno odveli u rascjep RF-a trajali mjesecima te proizlazili s jedne strane iz radikalno različitih političkih i organizacijskih shvaćanja, a s druge iz želje Mate Kapovića za eliminiranjem svake političke konkurencije u partiji. Komunikacija započinje porukom koju je Kapović priložio svojoj ostavci u Koordinacijskom odboru, a zatim slijedi odgovor marksističke struje u tadašnjem RF-u. Čitava komunikacija, kao i navedeni podaci, do kraja opovrgavaju nedavnu Kapovićevu konstrukciju kako se RF nije raspao, već se radilo o sukobu s malom grupom ljudi – dokazujući kako se radilo o dugom i dubokom sukobu koji je partiju doslovno podijelio. Način komunikacije iz Kapovićevog priopćenja – koji se sastoji u uvredama na osobnom nivou i optužbama koje se svode na teorije zavjere bez ikakve argumentacije i dokaza – bio je nažalost stalna karakteristika komunikacije s navedenim akterom. Read the full story

Mati Kapoviću se mora odati priznanje za izvesnu doslednost, od teorijskih nazora do praktičnog delanja. On je još 22. srpnja 2011.g u Zarezu br.307 formulirao svoje novo poimanje starog pojma DIREKTA DEMOKRACIJA. A to što se mnogi danas čude da taj slatkorečivi princip ne donosi plodove koje su oni očekivali, nije nikakva krivica Mate Kapovića. Nije on kriv što niko ništa nije čitao, nije razumeo, niti na vreme razmišljao. U svojem cjelokupnom političkom djelovanju Mate se celo vreme držao onog što je njegovo duboko uverenje. Za takvu doslednost mu se mora odati priznanje.

Problem je što, polazeći od pogrešnih premisa, ova teorija nije mogla a da ne dovede do pogrešnih zaključaka. Read the full story

Članak Još jednom : Sovjetski Savez i njegova obrana Trocki je napisao  kao odgovor na protu-izvještaj Četvrta internacionala i ruska kontrarevolucija, koji je na drugom kongresu Internacionalističke radničke partije (Parti ouvrier internationaliste), održanom u studenom 1937., podnio njen vođa Yvan Craipeau. Zanemarivši marksističku sociologiju, Craipeau je zaključio da je staljinistička birokracija eksploatatorska klasa pa u slučaju rata nije potrebno razlikovati Sovjetski Savez od imperijalističkih zemalja. Trocki prvo, dopuštajući da je birokracija zaista klasa, pokazuje da se to novo ”klasno” društvo bez sumnje mora podržati u sukobu s drugim klasnim društvima jer im je superiorno; njihovoj ekonomskoj stagnaciji i propadanju suprotstavlja izvanredan rast proizvodnih snaga na temelju nacionaliziranog vlasništva i planske ekonomije. U nastavku objašnjava zašto birokracija nije klasa i zašto je u Sovjetskom Savezu potrebna politička, a ne društvena revolucija te na brojnim primjerima ruši Craipeauov sociološki okvir izrađen antidijalektičkom metodom. Na kraju, Trocki sažima smisao obrane Sovjetskog Saveza riječima: ”Staljin srušen od radnika – to je velik korak prema socijalizmu. Staljin pregažen od imperijalista – to je pobjednička kontrarevolucija.”

Dok više godina traje svjetska ekonomska kriza počeo je jačati interes za pitanje kritike kapitalizma i ponovno proučavanje Marxove misli, posebno u inozemstvu, no donekle i kod nas. To se vidi u izrazito povećanom broju književnih izdanja koja se time bave, kao i diskusija i manifestacija. U tim diskusijama stajališta se međusobno veoma razlikuju, kao uostalom i procjene aktualnosti Marxa danas, no pitanja koja se postavljaju su često slična. S jedne strane postavlja se pitanje da li je moguće da se Marxove ideje u nekome obliku ponovno vrate na političku scenu i da socijalizam kao pokret ponovno postane relevantan. S druge strane se konstatira kako su društva u kojima su se pokušale provesti njegove ideje i koja su se nazivala socijalističkima bila totalitarna i obilježena diktaturama, gušenjima slobode mišljenja i političkim progonima, te ekonomski nerazvijena. U ovom ćemo članku govoriti o jednoj i drugoj strani problema. Read the full story