Podemos je postao fokalna točka španjolske politike. Nema režimske stranke koja svoju paniku ne prikriva aludirajući na opasnost „populizma”. Još je rječitije to što je „veliki poglavica” kraljevstva, nedavno preminuli Emilio Botín, svoje posljednje riječi, priopćene izabranoj skupini novinara nekoliko dana prije nego što će umrjeti, posvetio pokazivanju zabrinutosti zbog naglog jačanja Podemosa.

Otkad je Podemos u srpnju počeo upisivati članove putem svoje mrežne stranice priključilo se više od 200.000 osoba. Trebalo bi se vratiti u 1977., nedugo nakon pada diktature, da bi se pronašao sličan politički fenomen što se tiče zanosa, nade i masovnog organiziranja. Read the full story

Ne otplati duga!

Ni jedan rez više!

Van, vlade Trojke!

Kruh, posao i dom za sve!

Godinu 2014. počinjemo bez napretka za radnike, duboko u kapitalističkoj krizi bez presedana i bez mjera ove nelegitimne vlade, osim bijede, prekarijata i represije. Vlastodršci djeluju kao pravi predstavnici velikih banaka, poslodavaca i velikih kompanija, predstavnici kapitalizma pod naredbom Trojke (Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka, Europska komisija). Ova iznimno teška, ekstremna, situacija od nas zahtjeva kolektivni i masovni odgovor radničke klase, građanstva i naroda.

Milijuni su radnika i radnica nezaposleni. Ponižavajuće je raspolagati kako fizičkom, tako i intelektualnom sposobnošću, a ne nalaziti dostojan posao. Trati se kolektivna sposobnost društva, riskirajući njegovu budućnost. Radnici i radnice ne zaslužuju ovo gaženje našeg kolektivnog dostojanstva.

Stotine tisuća obitelji ostalo je bez doma. Nema ništa nehumanije od izbacivanja obitelji iz njena doma samo da bi se hranila nezasitna pohlepa nekih beskrupuloznih bankara. Bankara, koje sluganske države Trojke hrane po cijenu još većeg osiromašivanja radničke klase i najbespomoćnijih. Više od milijun ljudi živi ispod granice siromaštva.

Za to vrijeme poslodavci, iskorištavajući dramu masovne nezaposlenosti, vrše pritisak za smanjenje plaća i pogoršanje uvjeta rada onih koji još uvijek imaju posao – radnika i radnica koji u teškoj situaciji ne mogu čak ni dovoditi u pitanje to što im je uloga puko eksploatiranje od kapitala. Sustav nas nastoji primorati da zahvaljujemo poduzetnicima, koje je pretvorio u društvene dobročinitelje. Vrijeme je za raspodjelu posla i bogatstva te da radni ljudi postanu gospodarima svoje budućnosti. Read the full story

Venecuelska oligarhija i imperijalizam iskorištavaju zdravstveno stanje predsjednika Huga Cháveza za obnavljanje svoje kampanje destabilizacije protiv bolivarijanske revolucije. Riskiraju oslobađanje bijesa radnika i siromašnih.

Deseti je siječnja datum kada Chávez treba prisegnuti kao ponovo izabrani predsjednik Venezuele.  No, s obzirom na blizinu toga datuma i komplikacije njegovog oporavka od operacije obavljene na Kubi, to se čini nevjerojatnim. Od početka godine, pa čak i prije, venecuelska desnica pokrenula je opaku i odvratnu kampanju laži i glasina o njegovom stvarnom zdravstvenom stanju da bi ga se uklonilo iz predsjedničkog ureda. Read the full story

Arménio Carlos, glavni tajnik sindikata CGTP [Generalna konfederacija portugalskih radnika – prev.], govori o crvenom kartonu Vladi i Trojci, na dan kada je INE [Nacionalni institut za statistiku – prev.] potvrdio da je štednja izazvala pad BDP-a i povećanje nezaposlenosti. Priopćenje Vlade zabranjuje objavljivanje podataka o broju sudionika štrajka. Trideset i devet demonstracija i skupova u cijeloj zemlji.

U prvoj ocjeni, glavni tajnik sindikata CGTP, Arménio Carlos, izrazio je mišljenje da je generalni štrajk od ove srijede ”jedan od najvećih ikada održanih u Portugalu.” Za sindikalista, štrajk ”je jasno bio crveni karton koji su radnici i radnice pokazali politici desničara u Vladi PSD-CDS [koalicija Socijaldemokratske stranke i Demokratsko-socijalnog centra – narodne stranke – prev.], a također i Trojci.”

Arménio Carlos posvetio je poseban pozdrav svim radnicima ”koji nisu povezani sa sindikatima CGTP-a, a odlučili su se pridružiti da bi produbili jedinstvo akcije i još jednom pokazali da se jedinstvo zadobiva, učvršćuje i razvija polazeći od radnih mjesta, polazeći od konkretnih ciljeva i konkretnih prijedloga.” Read the full story

”Generalni štrajk nije paralizirao zemlju,” ponavljaju od jučer desničari s pobjedničkim tonom.  Na ovaj slogan postoje dva odgovora: jedan je upasti u zamku, igrati na njihovu terenu i po njihovim pravilima, njihovim jezikom i njihovim parametrima za mjerenje štrajkova te se tako izgubiti u raspravi o brojkama, postotcima, potrošnji električne energije, povijesnim usporedbama, itd.

Ali postoji i drugi odgovor: zanemariti gluposti protivnika štrajka (da, gluposti, što se drugo može reći za onoga koji izbroji više prosvjednika u Santanderu nego Madridu), ne gubiti niti minutu na njihovo pobijanje, i radije odgovoriti: ”Naravno da nije paralizirao zemlju. Upravo suprotno – mobilizirao ju je.” Read the full story

Prenosimo izjavu Antikapitalističke ljevice (Izquierda Anticapitalista, IA), španjolske sekcije Četvrte internacionale, o generalnom štrajku koji će se 14. studenog održati u više europskih zemalja.

14. studenog Portugal i Španjolska idu u generalni štrajk, a u brojnim zemljama juga Europe milijuni osoba će se mobilizirati protiv rezanja plaća, smanjenja socijalnih izdataka i otpuštanja, uništavanja javnih službi, spašavanja banaka javnim sredstvima … Toga dana održat će se do sada najvažnija akcija masa za odbijanje politika koje provodi EU: štednje nauštrb radničke klase i podruštvljavanja bankarskih gubitaka. Uspjeh ovoga dana mobilizacije je ključan za održavanje i nastavak borbi protiv neoliberalne štednje na europskoj razini i za onemogućavanje da se na kraju nametne izlaz iz krize koji su zacrtale kapitalističke elite Europe.

Neoliberalna EU je moćan instrument u rukama krupnog europskog kapitala za nametanje ekonomskih i socijalnih politika u skladu s njihovim interesima: opće snižavanje plaća za postizanje ”konkurentnosti”, gubitak radničkih prava kako bi se olakšalo otpuštanje i prekarizacija [nesigurni i nestalni radni odnosi iliti, rječnikom kapitala, ”fleksibilizacija tržišta radne snage” – prev.], uništavanje javnih službi radi stvaranja novih poslovnih ”niša” za kapital, pretvaranje duga banaka u javni dug na račun socijalnih i javnih izdataka, povratak žena ”ženskim” poslovima i kućanstvu, rezanje demokratskih prava i porast političke represije … Read the full story

Povodom intervjua s radnicima Diokija, dobili smo jedan interesantan prilog o štrajku glađu od našeg odnedavnog čitatelja i prijatelja Radoslava Pavlovića (1950.), koji živi u Francuskoj, inače nekadašnjeg studenta Filozofskog fakulteta u Beogradu (1968.-70.) i suosnivača prve jugoslavenske grupe trockista u Parizu, koja se nakon sudskog procesa “trockistima” 1972. godine raspala. Radoslav Pavlović je s povremenim prekidima nastavio svoju aktivnost kao pristalica Četvrte internacionale, bio inicijator međunarodne akcije “Workers Aid for Bosnia” za vrijeme rata u Bosni, na liniji cjelovite, multietničke i demokratske BiH, a u okviru sindikata “Nezavisnost” u Srbiji i zajedno sa francuskim, španjolskim, britanskim i mađarskim sindikalistima organizator prvog skupa nezavisnih sindikata s područja bivše Jugoslavije u Budimpešti (prosvjetari) i Tuzli (metalci), devedesetih godina prošlog stoljeća. Read the full story