Predgovor

Ovaj napis iz 1989. g. danas mi izgleda nadrealno, kao što i svi događaji iz tog perioda, što su ga naredni krvavi jugoslavenski ratovi zatrpali, izgledaju nadrealno većini bivših Jugoslavena. Oni stariji već odavno kažu:  ”To je bilo prije rata, a ovo poslije.” Period 1991.-95., period krvavog  razbijanja Jugoslavije, bio je period drugog (slovenskog), trećeg (hrvatskog) i četvrtog (bosanskog) rata. Prvi je bio ovaj o kome je riječ ovdje, a peti je bio onaj posljednji, opet na Kosovu, kada je Srbija odigrala svoj posljednji  potez kartaškog varalice, 1998., protjeravši milion Albanaca s Kosova, i kada je pod bombama NATO pakta potpisala vojnu kapitulaciju. Read the full story

Godišnjica Oluje će i u Hrvatskoj i u Srbiji sa sigurnošću biti obilježena, kao što je to i do sada bio slučaj, jednostranim tumačenjem nedavne povijesti ovih prostora iz isključive perspektive hrvatskog nacionalizma s jedne, te srpskog s druge strane. Odbijanje vladajućih političkih elita obiju zemalja da se suoče s vlastitim udjelom u odgovornosti za katastrofu rata u Jugoslaviji (a koji je na obje strane pozamašan), ne iznenađuje: i kada su bile u opoziciji i kada su bile na vlasti, obje političke elite su aktivno sudjelovale u širenju i održavanju istih onih, u najboljem slučaju, poluistina kojima su planeri, organizatori i glavni provoditelji rata godinama obmanjivali svoja stanovništva i narode.

Najvažnije ”operativno” svojstvo poluistine jest to da je riječ o istini koja se koristi u svrhu širenja laži, pa tako i sama prestaje biti istina, te se pretvara u laž. Teško je pronaći primjer koji bi ovu konstataciju ilustrirao bolje od ”službenih” ili u medijima najčešće kolportiranih tumačenja Oluje, u Srbiji i u Hrvatskoj u jednakoj mjeri. Read the full story