Principi historijskog materijalizma

Postavljanje temelja koncepcije historijskog materijalizma započeto je od strane Marxa i Engelsa u periodu njihovog oštrog odvajanja od mladohegelovske škole. Radikalni obrat, u kojemu je filozofija samosvijesti, koja je duhovnu kritiku promatrala kao temelj razvoja cjelokupnog društva, zamijenjena postavljanjem povijesnog kretanja na osnovicu načina proizvodnje, dogodio se kod Engelsa u svom oštrom obliku nešto ranije nego kod Marxa. Engelsa je boravak u tada najrazvijenijoj industrijskoj zemlji, Engleskoj, upoznao sa ogromnim socijalnim razlikama, te oštrom klasnom borbom u njezinim različitim ekonomskim, socijalnim i političkim manifestacijama, kao i ogromnim utjecajem ekonomskih zbivanja na čitav društveni život. Engels je tada u vrlo jasnim crtama u društveno-ekonomskoj areni shvatio industrijsku radničku klasu kao materijalnu snagu čije su težnje usmjerene protiv principa društva u kojemu se razvija, odnosno koja u sebi utjelovljuje negaciju kapitalističkog načina proizvodnje. Engels je u tom periodu snažno utjecao na Marxa. No, upravo će Marx nešto kasnije, kao što je to vrlo skromno mnogo kasnije priznao Engels u predgovoru Manifestu komunističke partije, igrati primarnu ulogu u postavljanju historijskog materijalizma na čvrste temelje i povezivanju temeljnih teza u zaokruženu cjelinu. Intenzivan rad na izgradnji historijsko-materijalističke interpretacije povijesnog kretanja bio je svojstven prvenstveno ranijem periodu Marxovog i Engelsovog stvaralaštva. Kasnije će se oboje posvetiti uglavnom političkom radu, te podrobnoj analizi samog kapitalističkog načina proizvodnje. Međutim, historijski materijalizam će u potpunosti prožimati sva njihova dijela, a Engels će se kasnije u više navrata vraćati objašnjavanju njegovih temeljnih principa, kako u svojim radovima, tako i u nizu pisama prijateljima i suradnicima. Read the full story