Nedavno uklanjanje značajnog kampa Occupy Frankfurt, smještenog nedaleko Europske središnje banke, ima višestruko simboličko značenje. To posebno vrijedi ako uzmemo u obzir da se ovaj događaj, epizoda vezana uz globalnu silaznu putanju i krizu Occupy pokreta, dogodio nešto manje od godine dana nakon njegovog početka. Kada je njemačka policija započela s uklanjanjem kampa  tamo je preostala samo šačica prosvjednika, u najboljem slučaju dvadesetak, zajedno s jednako toliko beskućnika koji su tamo potražili utočište. Kontrast između ovoga otužnog prizora i najveličanstvenijih trenutaka Occupy pokreta, kao i energija i entuzijazam koji je širom svijeta od strane aktivista bio žrtvovan pokretu, snažno udara u oči. Svi oni koji su sudjelovali u prosvjedima s iskrenim ciljem da se dogodi društvena promjena trebali bi biti svjesni da su od riječi neprijatelja sada daleko opasnije riječi lažnih prijatelja. Neprijatelj odmahuje rukom, sve prosvjedne događaje proglašava tlapnjom ili besmislicom, a iznesene zahtjeve utopijom. Takvi barem zauzimaju dosljedan stav, te djeluju tako da zbijaju redove i jačaju ustrajnost nezadovoljnih i gnjevnih. No, lažni prijatelji prosipaju fraze i govore : ”bit će bolje, moramo nastaviti jednako kao i do sada … pokret je možda upao u krizu no moramo nastaviti s onime što radimo i stvari će se promijeniti”. Nažalost, sa takvim se stavom bilo što teško može promijeniti. Potrebno je učiti na iskustvu – posebno na pogreškama, ne zatvarati oči pred kritikom i otvoriti se prema poukama iz povijesti. Dio pitanja koja se u borbi protiv kapitalizma sada postavljaju već je postavljen i riješen ranije u povijesti antikapitalističkog pokreta i te je lekcije potrebno pažljivo kritički analizirati. Prva  stvar koju treba učiniti jest otvoreno priznati kako stvari ne stoje dobro, zapitati se što se moglo i trebalo učiniti drugačije i razmisliti koji bi se sljedeći koraci mogli učiniti. Koliko god se kritika mogla učiniti oštrom ona je potrebna i opravdana, te konstruktivna ako se nalazi u službi ostvarivanja našeg zajedničkog cilja – ukidanja kapitalizma. Read the full story

Sadržaj izlaganja predstavnika Radničke borbe održanog na međunarodnoj konferenciji Mišljenje revolucije nakon izdane revolucije u Radničkom domu u Zagrebu u subotu 16. lipnja.

Uvod

Kako u Hrvatskoj, tako i na svjetskoj razini, trenutni je period okarakteriziran oštrijim izbijanjem društvenih proturječnosti, u kojima se jasno ocrtavaju osnovna obilježja kapitalističkog sistema – stvaranje i održavanje profita kao njegova temeljna logika ostvarena na eksploataciji radništva, težnja kapitala za podčinjavanjem svih aspekata društvenog života i potpunom kontrolom nad resursima, te ovisnost političkih struktura o interesu vladajuće klase. Globalna financijska i ekonomska kriza, kao i njezino prožimanje sa specifičnim tendencijama ekonomskih kretanja gospodarstava kao što je npr. hrvatsko, predstavlja naravno važan i neizostavan moment u razumijevanju ovakvog razvoja stvari. Zajedno s napadima kapitala (smanjivanje plaća, otpuštanja, pritisci u cilju promjene zakona o radu i socijalnog zakonodavstva …) u čijoj službi vlade, formalno različitih, no suštinski istih političkih predznaka, provode udare na socijalni standard i radnička prava u vidu tzv. mjera štednje, započeo se organizirati i otpor većine – radnika, nezaposlenih i studenata. Read the full story