Nedavno uklanjanje značajnog kampa Occupy Frankfurt, smještenog nedaleko Europske središnje banke, ima višestruko simboličko značenje. To posebno vrijedi ako uzmemo u obzir da se ovaj događaj, epizoda vezana uz globalnu silaznu putanju i krizu Occupy pokreta, dogodio nešto manje od godine dana nakon njegovog početka. Kada je njemačka policija započela s uklanjanjem kampa  tamo je preostala samo šačica prosvjednika, u najboljem slučaju dvadesetak, zajedno s jednako toliko beskućnika koji su tamo potražili utočište. Kontrast između ovoga otužnog prizora i najveličanstvenijih trenutaka Occupy pokreta, kao i energija i entuzijazam koji je širom svijeta od strane aktivista bio žrtvovan pokretu, snažno udara u oči. Svi oni koji su sudjelovali u prosvjedima s iskrenim ciljem da se dogodi društvena promjena trebali bi biti svjesni da su od riječi neprijatelja sada daleko opasnije riječi lažnih prijatelja. Neprijatelj odmahuje rukom, sve prosvjedne događaje proglašava tlapnjom ili besmislicom, a iznesene zahtjeve utopijom. Takvi barem zauzimaju dosljedan stav, te djeluju tako da zbijaju redove i jačaju ustrajnost nezadovoljnih i gnjevnih. No, lažni prijatelji prosipaju fraze i govore : ”bit će bolje, moramo nastaviti jednako kao i do sada … pokret je možda upao u krizu no moramo nastaviti s onime što radimo i stvari će se promijeniti”. Nažalost, sa takvim se stavom bilo što teško može promijeniti. Potrebno je učiti na iskustvu – posebno na pogreškama, ne zatvarati oči pred kritikom i otvoriti se prema poukama iz povijesti. Dio pitanja koja se u borbi protiv kapitalizma sada postavljaju već je postavljen i riješen ranije u povijesti antikapitalističkog pokreta i te je lekcije potrebno pažljivo kritički analizirati. Prva  stvar koju treba učiniti jest otvoreno priznati kako stvari ne stoje dobro, zapitati se što se moglo i trebalo učiniti drugačije i razmisliti koji bi se sljedeći koraci mogli učiniti. Koliko god se kritika mogla učiniti oštrom ona je potrebna i opravdana, te konstruktivna ako se nalazi u službi ostvarivanja našeg zajedničkog cilja – ukidanja kapitalizma. Read the full story

U zadnje vrijeme svjedoci smo više radničkih prosvjeda. Radnici su to poduzeća Dalmacijavino, Jadrankamen, Dioki, HT, Adriachem… Povodi za prosvjede su više-manje zajednički; najava uprave da će otpustiti višak radnika, potencijalno zatvaranje poduzeća uslijed nemogućnosti izvršavanja svojih obveza i nedostatka investitora, neuplata doprinosa i konačno neisplata plaće radnicima. Read the full story

Ova rezolucija je usvojena na sastanku organizacija antikapitalističke ljevice, u Londonu 11. i 12. lipnja, na poziv SWP-a (Socijalistička radnička partija; Velika Britanija) i NPA (Nova antikapitalistička partija; Francuska). Konferencija je bila koncipirana kao nastavak prijašnjih konferencija u Parizu, lipnja 2008., prosinca 2009., svibnja 2010. i prosinca 2010. Jedan od potpisnika ove rezolucije je Radnička borba.  Read the full story

Intervju s Miguelom Romerom, članom Antikapitalističke ljevice (riječ je o sekciji 4. internacionale u Španjolskoj pod nazivom ”Izquierda Anticapitalista”) i urednikom časopisa ”Viento Sur”.

Intervjuirao: Daniel Tanuro, 21.5.2011. Read the full story

Intervju s Jalelom Ben Brikom Zoghlamijem, odvjetnikom i članom vodstva  Ligue de la Gauche Ouvrière (LGO – Liga radničke ljevice), prijašnjim vođom Organisation Communiste Révolutionnaire (OCR, Revolucionarna komunistička organizacija, tuniška sekcija Četvrte internacionale). Intervjuirao ga je Jan Malewski, 19. veljače 2011., prije pada Ghannouchijeve vlade. 

Tijekom prosinca 2010., tuniške mase su svrgnule diktatora Ben Alija i signalizirale širenje pobune kroz arapske zemlje i ostatak svijeta. Ovo bi se činilo nemogućim u studenom…što se dogodilo u vašoj zemlji? Read the full story

Izraelski vojnici su jučer ubili najmanje petnaest i ranili mnogo više Palestinaca dok su gušili prosvjede održane na graničnim prijelazima prema Siriji, Libanonu i Gazi u povodu 63. obljetnice uspostave cionističke države. Ovaj, posljednji u nizu pokolja palestinskih civila od Izraelskih obrambenih snaga još jednom pokazuje besramnost nezakonitih postupaka izraelskih vlasti. Situacija također raskrinkava ”humanitarni” izgovor Obamine administracije za bombardiranje Libije. Intervencija NATO-a je navodno potrebna kako bi se nenaoružani civili zaštitili od mogućnosti da budu ubijeni od strane vladinih snaga, no Washington nema ništa protiv ubojitih aktivnosti svog najbližeg saveznika na srednjem istoku, kojega naoružava i financira u milijardama dolara svake godine. Točan broj mrtvih s jučerašnjih prosvjeda ostaje nejasan; razni mediji pružaju različite brojeve. Read the full story

Politika HDZ-ove vlade na čelu s Jadrankom Kosor je odvela zemlju u potpunu ekonomsku i socijalnu katastrofu. Galopirajući rast nezaposlenosti i ubrzano propadanje poduzeća, koji već govore dovoljno sami za sebe, posljedica su promašene neoliberalne politike koju ne provodi samo ova vlada, već i sve dosadašnje. Najveća želja ogromne većine stanovništva je da ona nepovratno postane prošlost i da njezini pripadnici odgovaraju kako za sav kriminal koji su počinili, tako i za pogubne posljedice svoje politike po život stotina tisuća ljudi i ekonomije u cjelini. Ulice su svakodneno ispunjene tisućama ljudi posvećenih borbi protiv ovog protunarodnog režima i rušenje  HDZ-ove vlade čini se izglednijim nego ikada ranije. Read the full story

Kao odgovor na nastojanja francuske vlade,  koja teži podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu sa sadašnjih 60 na 62 godine uz isplaćivanje pune mirovine tek nakon navršenih 67 godina, Francusku je paralizirao snažan socijalni pokret u koji se aktivno uključilo više milijuna ljudi. Odluka Senata koji  je stao uz vladu  predstavljala je okidač za izlazak na ulice.  U štrajkove i prosvjede  uključili su se nastavnici, vozači autobusa, poštari, kao i srednjoškolci i studenti. Pored njih štrajkali su i radnici na željeznici i radnici  francuskih rafinerija. Ukupno je od dvanaest francuskih rafinerija jedanaest bilo u štrajku. Na štrajk su se nadovezali i radnici u najvećoj francuskoj naftnoj luci Fos Lavera u Marseilleu koji štrajkaju kako protiv predložene reforme tako  i boreći se za poboljšanje svojih radnih uvjeta.. Zatim su se u akciju uključili i  radnici kamionskog prijevoza blokirajući spremišta goriva i stvarajući kaos na prometnicama usporenom vožnjom. Rezultat ovih akcija bila je blokada cesta i zračnih luka, te nestašica goriva na skori trećini benzinskih stanica.   Read the full story