U hrvatskoj ekonomskoj misli, koja obuhvaća profesore ekonomskih predmeta, razne ekonomske analitičare koje zapošljavaju banke, znanstvenike Ekonomskog instituta, Hrvatske gospodarske komore, „nezavisneˮ ekonomiste itd., prevladava mišljenje da u Hrvatskoj ne postoji onaj pravi – tržišni kapitalizam ili čisti kapitalizam. Ovi ljudi smatraju, a za njima ne zaostaju ni budući ekonomisti s ekonomskih fakulteta kojima su uzori neoklasični ekonomisti i imaju mnogo toga zajedničkoga s našim „nezavisnimˮ ekonomistima, da u Hrvatskoj postoji „klijentelistički”, „koruptivni”, „prljavi”, „paternalistički” itd. kapitalizam. Nesvjesno uzimajući partikularno za cjelokupno ne shvaćaju da hrvatski kapitalizam ne možemo definirati u odnosu na njegove unutarnje značajke poput korupcije, klijentelizma, nedovoljno razvijenog tržišta i sl. Trebaju shvatiti da su to inherentne značajke hrvatskog kapitalizma i da realno stanje možemo definirati jedino ako krenemo od hrvatskog kapitalizma kao perifernog dijela europskog kapitalizma i njihovog međuodnosa. Read the full story

Prenosimo prijevode nekih od pozdravnih poruka europskih sindikata i organizacija Drugoj sindikalnoj konferenciji održanoj 03. i 04. ožujka u Zagrebu. Read the full story

Postoji jedna kategorija čovjekoljubaca, pa čak i socijalista, koji smatraju da su štrajkovi velika nesreća za ”interese samih radnika”, i čiji se veliki cilj sastoji u tome da pronađu metodu kojom će se osigurati stalne prosječne nadnice. Previđa se činjenica da industrijski ciklus sa svojim fazama čini prosječnu nadnicu neostvarivom. Naprotiv, ja sam uvjeren da su naizmjenično povećanje i smanjenje nadnica i stalni sukobi između radnika i poslodavaca koji proizlaze iz toga, u sadašnjoj organizaciji proizvodnje neophodna sredstva za održavanje borbenog duha radničke klase, za okupljanje u veliku organizaciju protiv napada vladajuće klase, koja će spriječiti da radnička klasa ne postane žaljenja dostojan, tup, manje-više dobro hranjeni instrument proizvodnje. Read the full story

Česta reakcija radnika kad im se pokuša razjasniti proces proizvodnje jest: ”Ali, kapitalistu i treba pripasti dobit jer mi radimo za njega, jer su to njegove tvornice, strojevi … Na kraju, on je taj koji riskira i koji se zadužuje.” Prema tome, naši radnici promatraju stvari baš onako kako one izgledaju. Izgleda kao da čin razmjene, odnosno ugovor o radu, između kapitaliste i radnike nema sebi premca po pitanju pravednosti. Nitko ne tjera radnika da radi pa on svojom slobodnom voljom stupa u razmjenu, a s druge strane kapitalist ga pristaje plaćati upravo onoliko koliko će ovaj raditi. No, osim posla s radnicima, kapitalist ima velikih briga oko raznih rata za kredite koje je uzeo kako bi pokrenuo proizvodnju ili je povećao, odnosno modernizirao. Kapitalist se ovdje javlja kao poduzetnik koji je pokretač svega. On ima na jednoj strani gladne i nezaposlene radnike, na drugoj strani banke koje nude zajmove i na trećoj strani, sebe i motiv za profitom. Njegova uloga je najvažnija jer upravo on sve navedeno stavlja u pokret i zahvaljujući njemu radnik dobiva plaću, dakle preživljava, kreditne rate se redovito otplaćuju, proizvodi prodaju, a proizvodnja napreduje. Ovdje nije toliko bitno je li poduzetnik zapravo jedan, više direktora ili dioničara jer se uzima odnos kapitala i rada kao općenit i, u ovom tekstu, apstrahiran od napomenutih manifestacija kapitala.

Pokazat ćemo kako stvari izgledaju iza kulisa i kako nisu onakve kakvima se čine. Read the full story

Radnička Borba: Koje je vaše zanimanje u HŽ-u i koliko dugo radite?

Strojovođa: Strojovođa sam i radim već preko deset godina.

RB: Kakvi su radni uvjeti?

S: Što se tiče radnih uvjeta, oni objektivno nisu zadovoljavajući. Prije svega zbog starog voznog parka koji zasigurno ne zadovoljavaju kriterije po kojima vozila danas izlaze na tržište. Tu mislim na zadovoljavanje nekih tehničkih specifikacija koje utječu na zdravstvenu sposobnost za obavljanje tog posla. A veliki su, recimo, problemi utjecaja vibracije, buke, zračenja ionizirajućih i neionizirajućih pa čak i azbestnih čestica s kojima se susrećemo. Tako da to ostavlja trag. Kako je vozni park star preko četrdeset godina, on sigurno ne zadovoljava nekakve normative koji su danas postavljeni. I to utječe, što direktno što indirektno, na zdravlje pojedinca. Dalje što smatram da je bitno jest da sam sistem održavanja koji je vrlo problematičan i sad tu ulazimo u sferu politike. Zato jer, ako bi gledali u tehničkom smislu (znači, kako je određenim pravilnikom propisano), ispalo bi, zapravo, da nijedno vozilo tehnički nije ispravno i time bi bio obustavljen kompletan promet. I onda se na te sitnice ne gleda, a te sitnice su vrlo bitne. Jer to je s jedne strane monoton posao, koji zahtijeva i nekakvu automatizaciju, ograničen si na tri, četiri kvadrata prostora koji sigurno nije idealan. Tu govorimo o klimatizirajućim uvjetima, zatim barem deset do dvanaest sati moraš sjediti, zvučna izolacija vozila, što čovjek kad je mlađi možda i ne osjeća. No, kako stari sve više obraća pozornost na te stvari. Read the full story

Prije nekoliko mjeseci objavili smo tekst u kojem je glavna tema bila sudbina bosanskih radnika u slovenskim poduzećima koja su podizvođači u luci Koper. Sada pišemo o radnicima u slovenskim poduzećima koja rade kao podizvođači u Njemačkoj.

Slovenija je jedna od onih država u kojoj je građevinski sektor doživio slom te su mnoga poduzeća propala, a banke koje su im davale kredite (bilo po političkoj liniji bilo zbog pretjerane potrebe za profitom) našle su se u problemima. Slovenska građevinska poduzeća imaju praksu zapošljavanja neslovenskih radnika. Drugim riječima, zapošljavaju radnike iz zemalja bivše Jugoslavije. Njima to odgovara zbog jeftine radne snage i zbog toga što su ti radnici manje zaštićeni (u kapitalističkim zemljama se ionako može govoriti jedino o relativnoj zaštiti) od domaćih radnika. S druge strane, ovi radnici dolaze u Sloveniju u potrazi za poslom kako bi prehranili svoje obitelji. K tome, slovenski jezik im je lakše naučiti te su bliže doma. No, otkako je većina poduzeća propala ili je na rubu propasti, u praksi je izvoz radne snage u Njemačku na tamošnja gradilišta. Poznato je, što smo i opisali u našem prijašnjem tekstu o podizvođačima u luci Koper, kako slovenska poduzeća tretiraju radnu snagu koja dolazi iz zemalja bivše Jugoslavije. Naime, tu se radi o temeljnom nepoštivanju ugovora o radu. Radnicima su kasnile (ili im nisu isplaćivane) plaće, nisu im isplaćivani regresi, nisu im plaćani prekovremeni sati. Novost je ta da, uz izvoz radne snage u Njemačku, slovenska poduzeća izvoze i ovu praksu kršenja temeljnih radničkih prava. Ali najprije nešto o tome što radnici rade dok ne dođu u Njemačku. Read the full story

HS Produkt sa svojih otprilike 1.200 zaposlenih spada među najveće kompanije Karlovačke županije. Također, spada i među najveće izvoznike kako županije, tako i države. Ovo posljednje niti ne čudi s obzirom na to da je riječ o kompaniji koja se bavi proizvodnjom oružja (pištolji, puške). Naime, vojna industrija u Hrvatskoj, uz farmaceutsku, ostvaruje izrazite stope rasta posljednjih godina. Već više godina HS ima potpisan ugovor s američkom tvrtkom Springfield Armory, a od nedavno i s hrvatskim Ministarstvom obrane. Kako je to jedina kompanija koja proizvodi oružje s visokom razinom kvalitete i velikom potražnjom za istim, ona je u poziciji monopoliste. To joj omogućuje snažnu pregovaračku poziciju u odnosu na državu, županiju, kao i dodatnu moć u odnosu na radnika. Sama priroda vojne industrije omogućuje neprestan rast (naime, oružje spada među one proizvode kojih se tržište rijetko zasiti), pa dok ostale grane industrije propadaju zbog velike konkurencije izvana ili zbog promjene ekonomske politike u državi, vojna industrija polako ostaje usamljena. Postaje jedini ili jedan od nekoliko glavnih poslodavaca u Karlovačkoj županiji. Radnici, koji više ne rade (zbog propasti drugih grana industrije), kao i oni koji završavaju srednje škole, sve se više okreću upravo HS-u. Ovo im je najbolja šansa. Većina ostalih kompanija kasni s plaćama, koje su ionako na razini minimalne plaće, pred neizvjesnom su budućnošću itd. Ovi razlozi utječu na to da je u odnosu rad – kapital ovaj potonji stekao još veću moć nego inače. Situacija je, dakle, s jedne strane jedan poslodavac koji iz godine u godinu ostvaruje profite, a s druge strane su nezaposleni. Čim kapital ostvaruje visoke stopa profita i pripada propulzivnoj grani industrije, znači da mu i raste potražnja za radnom snagom. Međutim, njegova potražnja ipak je daleko manja od ponude radne snage. Na taj način kapital je u poziciji da može birati upravo one radnike koji mu odgovaraju u njegovoj izgradnji infrastrukture u pogonu, kao i što je u nadmoćnoj poziciji da drži najamninu na nižem nivou nego inače (zato što za radnu snagu, kao i svaku drugu robu, vrijedi zakon ponude i potražnje). Read the full story

Socijalne teškoće koje se nameću grčkom stanovništvu, već pogođenom siromaštvom, su bez usporedbe u poslijeratnoj Europi. Svaki dan možemo čitati bolne izvještaje o strašnim posljedicama mjera štednje Trojke – Europske unije, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske centralne banke.

Nigdje rezovi nisu bili tako brutalni kao u zdravstvenom sektoru. Pod uvjetima prvog memoranduma dogovorenog s Trojkom, izdaci za zdravstvo su smanjeni više od 10 posto. Pod drugim, dogovorenim u ožujku, napravljen je rez daljnjih milijun eura.

Mnogi ljudi koji su inače plaćali između 10 i 25 posto za lijekove na recept, uključujući one za srčane probleme i rak, sada moraju plaćati punu cijenu. Mogu se prijaviti za povrat novca kod fondova socijalnog osiguranja koji su članovi Nacionalne organizacije za pružanje zdravstvene skrbi (EOPPY), no vjerojatnost da će ikada dobiti novac natrag je slaba. EOPPY, nedavno stvoren, je proizvod racionalizacija zahtijevanih od Trojke, a sada se nalazi pred kolapsom, nesposoban da vrati novac pacijentima kada predoče recepte za lijekove. Read the full story

Odlazeći na razgovor s novoizabranim francuskim predsjednikom Françoisom Hollandeom iz Socijalističke stranke (PS), sindikalni čelnici su objavili da je predviđeno zatvaranje više desetaka tvornica, što bi rezultiralo desetinama tisuća izgubljenih radnih mjesta.

Generalna konfederacija rada (CGT) je izjavila kako 46 kompanija planira ugasiti poslovanje, izravno ugrožavajući oko 45.000 radnih mjesta. Prema CGT-u, ukupni broj izravno i posredno izgubljenih radnih mjesta kao posljedica ovih zatvaranja bi iznosio približno 90.000. Read the full story

Nova vlada brzo je opravdala svoju neoliberalnu ulogu. Bacila se na provođenje programa štednje, rezanja troškova, punjenja proračuna pomoću većih poreza i većih cijena struje, plina, a možda i cestarina, kako je krenulo. Struja i plin su otišli gore za 20% odnosno 22%, nova stopa PDV-a je 25%, a inflacija će biti 3.5% ove godine. Također možemo konstatirati da je prošle godine (prosinac 2011.prema prosincu 2010.) prosječna neto plaća isplaćena u pravnim osobama pala za 2.3%. Ove godine se očekuje minimalno stagnacija realne plaće, ako ne i pad.  Read the full story