Uslijed stalnih napada kapitala i njegovih političkih predstavnika na standard radne većine, uništavanja poduzeća, udara na radnička prava i privatizacija javnih dobara stalno se osjeća problem nepostojanja političke snage koja bi zaštitila prava potlačenih. Sindikalna scena je razjedinjena, a radništvo se još uvijek nije uspjelo nezavisno politički organizirati. Neke “lijeve” stranke koje se ponekad pozivaju na radnike čine to samo kako bi došle do glasova, a nisu ni najmanje povezane s aktivnim sudjelovanjem u socijalnom pokretu i istinskom borbom za radničke interese. Read the full story

Masovni ustanak u BIH, čiju bazu predstavljaju radnici, nezaposleni i omladina, pokazao je veličanstvenu snagu potlačenih u sukobu s izrabljivačkim sustavom, njegovim psima čuvarima i simbolima moći.  Situacija je u veoma kratkom roku iz prosvjeda prešla gotovo u stanje pred-revolucionarnog vrenja. Kriza koju je stvorio kapitalistički sustav, bahatost i samovolja političke elite i neprekidno gaženje radničkih prava konačno su izazvali snažnu reakciju masa. Oni koji su desetljećima provodili sistematsko nasilje nad radnicima, izazivali krvave ratove i okretali radnike jedne protiv drugih, uništavali živote i budućnost milijuna, a radnička prava gazili zbog svojih profita i zarada svojih saveznika sada dvolično pozivaju na mir, nenasilje i smirivanje situacije. Naravno kada pod svaku cijenu žele spriječiti  bilo kakve promjene i ugrožavanje svojih pozicija. Nasilje koje se svakodnevno provodi nad običnim čovjekom u vidu neoliberalne politike u potpunosti zasjenjuje svako nužno i obrambeno korištenje nasilnih sredstava od strane pobunjenog naroda. Samo ta činjenica je dovoljna da otpuhne sve naivno – pacifističke moralizatorske prigovore ustanku u BIH, iza kojih se skriva želja za očuvanjem postojećeg poretka. Za potlačene u Hrvatskoj, ali i ostatku regije, najvažnije je da što skorije pođu putem koji su pokazali naši drugovi u BIH – protiv vlade, političke elite i tajkuna – svim nužnim sredstvima. Read the full story

Dok više godina traje svjetska ekonomska kriza počeo je jačati interes za pitanje kritike kapitalizma i ponovno proučavanje Marxove misli, posebno u inozemstvu, no donekle i kod nas. To se vidi u izrazito povećanom broju književnih izdanja koja se time bave, kao i diskusija i manifestacija. U tim diskusijama stajališta se međusobno veoma razlikuju, kao uostalom i procjene aktualnosti Marxa danas, no pitanja koja se postavljaju su često slična. S jedne strane postavlja se pitanje da li je moguće da se Marxove ideje u nekome obliku ponovno vrate na političku scenu i da socijalizam kao pokret ponovno postane relevantan. S druge strane se konstatira kako su društva u kojima su se pokušale provesti njegove ideje i koja su se nazivala socijalističkima bila totalitarna i obilježena diktaturama, gušenjima slobode mišljenja i političkim progonima, te ekonomski nerazvijena. U ovom ćemo članku govoriti o jednoj i drugoj strani problema. Read the full story

Uhićenje radničkih vođa Jadrankamena jasno pokazuje odlučnost represivnog aparata države u pokušajima razbijanja svakog dosljednog radničkog otpora i borbe za radnička prava koja ugrožava interese vladajuće klase, političke elite i njihovih štićenika. Jedini je razlog zbog kojega ne gledamo uhićenja radničkih aktivista  i policijske intervencije na radnike duž čitave zemlje, samo to što su radnici Jadrankamena svoja prava odlučili braniti najdosljednije i najčvršće, te nipošto ne popuštati i pristajati na neprincipijelne kompromise – znajući da bi svaki takav uzmak značio poraz i propast Jadrankamena. Onemogućiti stečajnoj upraviteljici, koja postupak očigledno ne vodi u interesu radnika, da uđe u Jadrankamen i nastavi sa svojom djelatnošću bio je nužan čin neophodan za očuvanje radničke budućnosti. Read the full story

Prvog studenog Radnička partija Pakistana održala je demonstracije u Lahoreu kako bi javno ukazala na zatvorske kazne za šestoricu radničkih vođa iz Faisalabada u iznosu od 490 godina, tj. 81 godinu za svakog pojedinačno, koje im je noć prije odredio sudac pakistanskog antiterorističkog suda. Sudac je šestorici vođa koji su u srpnju 2010. godine poveli štrajk zahtijevajući veće plaće odredio zatvorske kazne za svaku od 7 optužbi. Maksimalna kazna za svaki slučaj može iznositi 10 godina, pa će tako, s obzirom da sve presude počinju u isto vrijeme, svaki od radničkih vođa provesti najmanje 10 godina u zatvoru. Read the full story