Zahtijevamo referendum o ratu zato što želimo paralizirati ili oslabiti centralizam imperijalističke države.[i] No možemo li prihvatiti referendum kao normalni način odlučivanja u vlastitoj partiji? Odgovor može biti isključivo negativan.

Svatko tko je za referendum, priznaje da je odluka partije samo aritmetički zbroj lokalnih odluka, pri čemu je svaka lokalna organizacija neizbježno ograničena vlastitim snagama i vlastitim limitiranim iskustvom. Svatko tko je za referendum, mora biti za imperativne mandate, to jest za proceduru u kojoj svaka lokalna organizacija ima pravo prisiliti svog predstavnika da na partijskoj skupštini glasa na točno određen način. Svatko tko prihvaća imperativne mandate, automatski poriče važnost skupštine kao najvišeg tijela partije. Umjesto skupštine, dovoljno je uvesti prebrojavanje lokalnih glasova. Partija kao centralizirana cjelina nestaje. Prihvaćanjem referenduma utjecaj najnaprednijih lokalnih organizacija te najiskusnijih i najdalekovidnijh drugova iz glavnog grada ili industrijskih središta zamjenjuje se utjecajem najneiskusnijih, najnazadnijih lokalnih organizacija itd.

Naravno da jesmo za temeljitu provjeru i glasanje o svakom pitanju u svakoj lokalnoj organizaciji, svakoj lokalnoj ćeliji. No istodobno svaki delegat izabran od lokalne organizacije mora imati pravo odvagnuti sve argumente u vezi s pitanjem o kojem se raspravlja na skupštini i glasati kako mu nalaže njegovo političko rasuđivanje. Ako na skupštini glasa protiv većine koja ga je delegirala i ako nakon skupštine ne uspije uvjeriti svoju organizaciju da je bio u pravu, ona mu posljedično može uskratiti političko povjerenje. Takvi su slučajevi neizbježni. Ali neusporedivo su manje zlo od sustava referendumâ ili imperativnih mandata, koji potpuno ubijaju partiju u cjelini.

Coyoacán, 21. listopada 1939.

____________________________________

[i] Tijekom frakcijske borbe u SWP-ju, američkoj sekciji Četvrte internacionale, sitnoburžoaska manjina zatražila je referendum o spornom pitanju u pogledu SSSR-a (glavna neslaganja bila su o klasnoj prirodi SSSR-a i njegovoj obrani u imperijalističkom ratu). Proleterska većina odbila je referendum, što je Trocki podržao.

Ofenziva politički najnazadnijih snaga na dvije povezane fronte – nacionalnoj i spolnoj – dobila je svoj izraz s jedne strane u zapjenjeno-neurotičnom „antićiriličnom” divljanju i sakupljanju potpisa za referendum o udaru na prava svih nacionalnih manjina, a s druge strane u patrijarhalno-katoličkom referendumu o ustavnoj definiciji braka. Potpuna apsurdnost obiju inicijativa uzrok je čestim komentarima kako se radi o potpuno marginalnim pitanjima, a pravi se problemi nalaze u nezaposlenosti, propadanju ekonomije itd. To je svakako točno, no budući da obje inicijative spadaju u sferu političke patologije, gdje se društveni antagonizmi posredstvom reakcionarne ideologije projiciraju na manjinske potlačene skupine umjesto na njihove prave uzroke, od takve konstatacije nema previše koristi.Štoviše, budući da su oba pitanja njihovi uglavnom zajednički društveni nosioci postavili kao presudna, ona su to i postala. Ne naravno s obzirom na svoju važnost po sebi, nego s obzirom na mobilizaciju koja je oko njih izvršena i dugoročnim političkim posljedicama koje odatle mogu proizaći. Za marksiste, ali i progresivno orijentirane snage u cjelini, u pogledu obje inicijative ključno je odgovoriti na pitanja koji su im nosioci, kakvo je i zbog čega bilo držanje političke elite i liberalno-buržoaskog političkog miljea u cjelini, kakvo je značenje povezanosti pojma direktne demokracije s ovom ofenzivom desnice te konačno kakve su njihove moguće dugoročne posljedice.  Read the full story

RB : Predstavite nam inicijativu koja je nastala povodom davanja Hrvatskih autocesta u koncesiju. U kojoj je fazi inicijativa sada, kako planirate da će se odvijati i koji su konačni ciljevi?

Mijat Stanić : Najprije da kažem nešto o sebi i svome sindikatu. Ja sam predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata, sindikata koji djeluje u cestarskim poduzećima; on djeluje u sedam poduzeća od kojih su sva državna. U zadnje vrijeme nova vlada je najavila da će dati autoceste u koncesiju. Mi i sa bivšim vladama, još od 2005. godine, ratujemo protiv tih koncesija. Prva naznaka davanja u koncesiju je bila povodom stand by aranžmana s MMF-om, gdje su poduzeća dobila rok do kada su trebala provesti privatizaciju. Međutim od toga se odustalo, jednim dijelom i zbog toga što smo i mi kao radnici digli veliku bunu, ali se ista tema pojavila 2008. za vrijeme Ive Sanadera. Mi smo organizirali i najavili prosvjed i nakon njegovog organiziranja stigao nam je prosvjed u ministarstvo kod ministra Božidara Kalmete i on je rekao da će odustati od koncesije. Tražili smo pisanu potvrdu – što nam je on i dao. Tada smo odjavili i prosvjedni skup jer se odustalo od koncesije. Read the full story

Konferenciju za novinare na središnjem osječkom Trgu Ante Starčević iskoristili smo za kraći razgovor s Ozrenom Matijaševićem, predsjednikom HUS-a i koordinatorom pet sindikalnih središnjica u akciji prikupljanja potpisa za peticiju o provedbi referenduma. Read the full story