1. Još tokom izbora 2012. u grčkom i europskom antikapitalističkom pokretu se kao jedno od najaktualnijih pitanja postavilo ono odnosa prema Syrizi. Radnička borba je zauzela stav kako je karakter ove partije reformistički, a vodstvo oportunističko i buržoasko, no istovremeno zagovarajući kritičku potporu Syrizi na polju parlamentarne borbe. Razlog za navedeno bilo postojanje radikalnih i dosljedno anti-kapitalističkih frakcija u Syrizi, zajedno sa shvaćanjem da će preuzimanje vlasti od strane Syrize znatno radikalizirati političku situaciju, te da će se vodstvo neminovno kompromitirati uslijed svoje nemogućnosti ispunjavanja vlastitog socijalnog programa. Ta bi radikalizacija mogla odvesti stvari u dosljednom socijalističkom pravcu i prema revolucionarnom putu. Read the full story

a) U sferi teorije centrizam je bezličan i eklektičan. Koliko god je to moguće nastoji se zaštititi od dužnosti po pitanju teorije, te je (na riječima) naklonjen preferiranju “revolucionarne prakse” u odnosu na teoriju; bez razumijevanja da samo marksistička teorija može dati praksi revolucionaran smjer.

b) U sferi ideologije centrizam vodi parazitski opstanak: protiv revolucionarnog marksizma ponavlja stare menjševičke argumente (one Martova, Axelroda i Plehanova) općenito a da toga nije ni svjestan. S druge strane, svoje glavne argumente protiv desnice posuđuje od marksista, odnosno prije svega od boljševika-lenjinista, potiskujući međutim suštinu kritike, izostavljajući praktične zaključke te tako osiromašujući kritiku svakog sadržaja.

c) Centrizam spremno proklamira svoje protivljenje reformizmu no šuti po pitanju centrizma, tim više što smatra samu ideju centrizma “nejasnom”, “arbitrarnom” itd. : drugim riječima centrizam ne voli da ga se zove centrizmom.

d) Centrist, nikada siguran u svoj stav i svoje metode, s mržnjom se odnosi prema revolucionarnom principu – opiši stvari takvima kakve jesu; naklonjen je nadomještanju političkih principa osobnim kombinacijama i sitnom organizacijskom diplomacijom.

e) Centrist uvijek ostaje duhovno vezan za desnije grupacije, potaknut je da ugađa dobroj volji i onih najumjerenijih, ostaje šutljiv po pitanju njihovih oportunističkih promašaja i uljepšava ih pred radnicima. Read the full story

Socijalističke i revolucionarne organizacije u Turskoj izdale su zajedničko priopćenje u kojoj su najavile stvaranje Birleşik Özgürlük Güçleri u Kobaneu – Ujedinjenih slobodarskih snaga (BÖG), te pozvale na stvaranje međunarodnog fronta za obranu revolucije u Rojavi, priopćeno je u članku objavljenom u novinama Özgür Gündem. Read the full story

Uoči grčkih parlamentarnih izbora u nedelju, na kojima se očekuje izborna pobeda levičarske partije Siriza, objavljujemo u celini alternativni program za Sirizinu vlast (ranije objavljivan u delovima), koji je predložila Komunistička tendencija Sirize, koja predstavlja radikalno, marksističko krilo ove partije. Siriza se sve više bliži situaciji u kojoj će umesto pitanjima predizborne kampanje morati da se bavi praktičnim pitanjima vršenja vlasti koju joj je poverava grčka radnička klasa. Razlog ovog poverenja ukazanog Sirizi leži u tome što radni narod Grčke vidi Sirizu kao alternativu antiradničkoj politici koju su do sada u ovoj zemlji sprovodile desničarske, građanske partije, u interesu grčke i zapadne imperijalističke buržoazije, razarajući sva istorijski izborena dostignuća grčkih radnika programom mera štednje propisanim u zloglasnim Memorandumima pljačkaške Trojke, Evropske centralne banke, Evropske komisije i Međunarodnog monetarnog fonda. Smatrajući da program Sirize koji trenutno u toj partiji ima većinu ne nudi dovoljno stabilna i trajna rešenja za široke slojeve radnog stanovništva, drugovi i drugarice iz Komunističke tendencije Sirize predlažu sledeći program, kao metod doslednog obračuna sa kapitalističkom elitom i uspostavljanja države čija se vlast sprovodi u interesu većinske, radničke klase. Read the full story

Pitanje kojoj se društvenoj skupini antikapitalističke organizacije obraćaju – ne samo u svojoj retorici, nego i dokumentima te strateškim rješenjima – od velikog je interesa iz nekoliko razloga. Prvo, ono na indirektan način izražava način na koji one shvaćaju odnose snaga i prirodu pojedinih grupa u društvu. Drugo, odgovor na pitanje koga se primarno želi organizirati određuje na koji način će se pokušati djelovati i gdje će biti žarišta aktivnosti. Konačno, davanje odgovora na pitanje nosioca društvene promjene govori mnogo o ideološkim specifičnostima i pretpostavkama vodstva organizacija. Zbog toga kako u Europi (dovoljno je uzeti primjer Podemosa), tako i nerijetko kod nas posebno upada u oči kako se kategorija radničke klase kao nosioca društvene promjene uglavnom zamjenjuje klasno neodređenim formulacijama- stanovništvo pogođeno krizom, 99%, građani, narod, oni koji rade, potlačeni itd. Ovdje ne govorimo samo o propagandnoj djelatnosti, koja naravno prirodno teži da dopre do što širih slojeva, već o dugoročnim strateškim shvaćanjima i programskoj liniji. Takva shvaćanja često svoj potpuni izraz dobivaju konačno ili u otvorenom odbacivanju aktualnosti radničke klase kao subjekta promjene (bilo da ona „više ne postoji“ ili je „nedovoljno brojna“, možda „primitivna“ ili nešto treće) ili s druge strane u relativiziranju pojma klase, nasilnom i kontradiktornom guranju npr. umirovljenika i studenata pod „radnike“, odnosno pretvaranja definicije radnika u takvu koja u sebi više ne sadržava nikakvo klasno određenje. Zapravo, ove obje različite opcije u drugačijem stupnju intenziteta odbacuju klasnu politiku i logiku klasne borbe te služe da u konačnici opravdaju malograđansku politiku. Nasuprot tome, u dva kratka teksta ćemo nastojati pokazati odakle i dalje proizlazi značaj radničke klase/proletarijata (onih koji ulazeći u najamni odnos sudjeluju u stvaranju profita), što točno znači učestalo odbacivanje ili relativiziranje klasne politike, te argumentirati zašto je borba protiv kapitalizma moguća jedino pod pretpostavkom organiziranja proletarijata i njezinim prenošenjem na radna mjesta. Read the full story

Ako bih hteo da opsežno i temeljno odgovorim na ideje o direktnoj demokratiji koje se u zadnje vreme pojavljuju na levici u regiji, morao bih napisati čitavu knjigu, tj. poći od filozofije povijesti, preko prosvetitelja XVIII stoleća i klasične nemačke filozofije (Kant, Hegel), morao bih se osvrnuti na Feuerbacha i socijaliste utopiste, da bih došao do Marxa i njegovog radikalnog preokreta u poimanju društva i povijesti. Ja to ne mogu, a i nema svrhe jer svako može i sam prostudirati ceo taj idejni razvoj. Umesto toga cilj mi je da u jednom kratkom osvrtu prikažem sve protivurečnosti pod kojima se ovo pitanje uglavnom postavlja. Read the full story

Radničke i seljačke mase zapadne Ukrajine, Bukovine, podkarpatske Ukrajine u pometnji se pitaju: kuda se okrenuti? šta zahtevati? U takvom položaju, naravno, vođstvo sklizne u ruke najreakcionarnijih ukrajinskih klika, koje svoj „nacionalizam“ pokazuju tako što se pitaju kojem će imperijalizmu prodati ukrajinski narod, u zamenu za obećanu fiktivnu nezavisnost. Na takvoj tragičnoj pometnji Hitler je i zasnovao svoju politiku oko ukrajinskog pitanja…Prevashodno pitanje je osigurati revolucionarno jedinstvo i nezavisnost Ukrajine radnika i seljaka u borbi protiv imperijalizma, na jednoj strani, i protiv moskovskog bonapartizma, na drugoj…Na početku poslednjeg imperijalističkog rata ukrajinci Melenevski („Basok“) i Skoropis-Jeltikovski pokušali su da ukrajinski oslobodilački pokret stave pod zaštitu hoencolernovskog generala Lundendorfa, pokrivajući se pri tome levim frazama. Revolucionarni marksisti su tu gospodu odstranili nogom u zadnjicu. Isto tako treba da postupe i ubuduće. Predstojeći rat stvoriće povoljni ambijent za sve vrste avanturista, čudotvoraca i pronalazača zlatnog runa. Ovoj se gospodi, koja voli da greje ruke na vatri nacionalnog pitanja, ne sme dopustiti da priđe radničkom pokretu ni na domet puške. Ni najmanji kompromis sa imperijalizmom, kako fašističkim tako i demokratskim! Ni najmanji ustupak ukrajinskim nacionalistima, bili oni reakcionarni klerikalci ili liberalni pacifisti! Nikakvi „narodni frontovi“! Potpuna nezavisnost proleterske partije, kao avangarde trudbenika! Read the full story

Radnička fronta poziva sve progresivne organizacije i pojedince na prosvjedni skup podrške Kobaneu i Rožavi, koji će se održati u 14 sati u subotu, 18.10.2014, ispred turskog veleposlanstva u Zagrebu, Masarykova 3. Pokažimo solidarnost s pravednom borbom kurdskog naroda i revolucijom u Rožavi, te osudimo pro-fundamentalističku politiku Turske! Read the full story

Otpor narodne milicije YPG agresiji tzv. Islamske države, čiji je simbol postao Kobane, po svojem se herojstvu i značenju za sve potlačene Rojave i regije može usporediti s poznatim događajima iz povijesti radničkog pokreta – kao što su Pariška komuna i Španjolska revolucija. Ovdje nije riječ samo o otporu zločinima ekstremističkih bandita i zaštiti kurdskih žena i muškaraca od ubijanja, silovanja i uništavanja koje podrazumijeva prodiranje ISIS-a. Kobane je ujedno simbol socijalne revolucije otvoreno antikapitalističkog karaktera, u kojoj su kurdske potlačene mase započele neposredno rješavati politička pitanja organiziranjem u vijeća, borbe za nacionalno samoodređenje Kurda u regiji i stvaranje slobodnog Kurdistana, kao i napora usmjerenih prema oslobođenju žena. Zbog toga se može reći kako su učestale okvirne usporedbe postojeće situacije sa Španjolskim građanskim ratom svakako opravdane. Štoviše, moglo bi se istaknuti kako je situacija utoliko dramatičnija uzmu li se u obzir krvoločnost i specifični srednjovjekovni barbarizam ISIS-a. Međutim, nasuprot jednom od najljepših primjera međunarodne radničke solidarnosti, nesebičnoj pomoći upućenoj republikanskoj Španjolskoj od svih progresivnih snaga u svijetu i slanja internacionalnih brigada, Kobane danas ostaje sam. Nema internacionalnih brigada, nema količinski ozbiljnijih pošiljki oružja za Kurde, nema masovnih kampanja prikupljanja sredstava za YPG…Već je ta činjenica po sebi dovoljna indikacija stupnja degeneracije političkog vodstva radničkog pokreta i međunarodne ljevice. Read the full story

Donosimo prijevod transkripta razgovora sa Meysom Ebdo, članicom vrhovnog zapovjedništva Rojave za časopis Özgür Gündem. Intervju je održan prije tjedan dana na frontu Kobanea, gdje se odredi YPG-a hrabro odupiru ofenzivi, brojčano i oružano daleko nadmoćnijeg ISIS-a, koja traje 15. rujna. YPG („Jedinice narodne zaštite“) predstavljaju demokratsku narodnu miliciju posvećenu borbi za pravo na samoodređenje Kurda u Siriji i zaštitu kurdske zajednice, povezanu sa socijalističkom Partijom demokratskog saveza (PYD) – sestrinskom organizacijom Radničke partije Kurdistana (PKK). Časnici YPG-a se biraju na temelju glasanja, a oko trećinu sastava čine žene. Borba YPG-a stoga ne predstavlja samo herojski otpor fundamentalističkim bandama, već je ujedno i dio borbe za žensko oslobođenje i revolucionarnu društvenu preobrazbu čiji se jasan izraz vidi u neposrednom samoorganiziranju naroda putem vijeća. Read the full story