Nova antikapitalistička partija iz Francuske je objavila ovu izjavu 14.11.2015, nakon pariških napada u noći 13. studenog

Užasni napadi koji su se dogodili u petak navečer u Parizu, u u kojima je ubijeno 120 ljudi uz desetke ranjenih, svojim slijepim nasiljem izazivaju revolt i gnjev. NPA dijeli ove osjećaje i izražava solidarnost sa žrtvama i njihovom rodbinom. Ova tragedija je još i gora budući da pogađa nevine žrtve – ovi ubilački napadi bili su usmjereni prema stanovništvu. Read the full story

Kobanê, grad u Siriji s pretežno kurdskim stanovništvom, više je tjedana pod izravnom prijetnjom Islamske države (ID). Od početka ID-ove ofenzive 16. rujna 2014. poginulo je više od 550 ljudi, od toga 298 pripadnika ID-a, 236 kurdskih boraca i dvadesetak civila. Više od 12.000 civila još se uvijek nalazi u nekim dijelovima grada a zbog ID-ove ofenzive na Kobanê i okolna sela prognano je oko 200.000 ljudi.

Grad bi već davno bio pao da nije bilo otpora koji su organizirale kurdska Partija demokratskog jedinstva (PYD), koja je povezana s Radničkom partijom Kurdistana (PKK), i njezine vojne snage, Jedinice narodne zaštite (YPG), uz aktivno sudjelovanje barem triju bataljuna arapskih boraca u gradu: revolucionarni bataljun al-Raka, bataljun „Sjevernog sunca” i bataljun „Jirablis”. Četvrtog listopada Slobodna sirijska vojska (SSV) također je odlučila poslati tisuću boraca da brane Kobanê.

Kobanê ima strateški položaj za ID. Prvo, leži između gradova Džarabulus i Tel Abjad – oba su pod ID-ovom okupacijom – te bi njegovo zauzimanje ID-u omogućilo povezivanje teritorija; drugo, grad je i ulaz u Tursku. Read the full story

Otpor narodne milicije YPG agresiji tzv. Islamske države, čiji je simbol postao Kobane, po svojem se herojstvu i značenju za sve potlačene Rojave i regije može usporediti s poznatim događajima iz povijesti radničkog pokreta – kao što su Pariška komuna i Španjolska revolucija. Ovdje nije riječ samo o otporu zločinima ekstremističkih bandita i zaštiti kurdskih žena i muškaraca od ubijanja, silovanja i uništavanja koje podrazumijeva prodiranje ISIS-a. Kobane je ujedno simbol socijalne revolucije otvoreno antikapitalističkog karaktera, u kojoj su kurdske potlačene mase započele neposredno rješavati politička pitanja organiziranjem u vijeća, borbe za nacionalno samoodređenje Kurda u regiji i stvaranje slobodnog Kurdistana, kao i napora usmjerenih prema oslobođenju žena. Zbog toga se može reći kako su učestale okvirne usporedbe postojeće situacije sa Španjolskim građanskim ratom svakako opravdane. Štoviše, moglo bi se istaknuti kako je situacija utoliko dramatičnija uzmu li se u obzir krvoločnost i specifični srednjovjekovni barbarizam ISIS-a. Međutim, nasuprot jednom od najljepših primjera međunarodne radničke solidarnosti, nesebičnoj pomoći upućenoj republikanskoj Španjolskoj od svih progresivnih snaga u svijetu i slanja internacionalnih brigada, Kobane danas ostaje sam. Nema internacionalnih brigada, nema količinski ozbiljnijih pošiljki oružja za Kurde, nema masovnih kampanja prikupljanja sredstava za YPG…Već je ta činjenica po sebi dovoljna indikacija stupnja degeneracije političkog vodstva radničkog pokreta i međunarodne ljevice. Read the full story

Posljednjih smo tjedana svjedočili uspostavi međunarodne koalicije predvođene SAD-om a sačinjene još od Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Jordana radi pokretanja zajedničke vojne operacije na sirijskom teritoriju – uz, kao što ćemo vidjeti, prešutnu potporu Asadova režima – protiv Daeša, poznatog i kao Islamska država (ID).

Potrebno je više razina analize da bi se razumjela dinamika te intervencije. Read the full story

Prenosimo izjavu arapskih organizacija o intervenciji u Siriji.

***

Više je od 150 tisuća bilo ubijeno, stotine tisuća ranjeno i onesposobljeno, milijuni osoba prognani unutar i izvan Sirije. Gradovi, sela i gradske četvrti potpuno su ili djelomično uništeni uporabom svih vrsta oružja, uključujući vojne zrakoplove, projektile Scud, bombe i tenkove – sve plaćeno znojem i krvlju sirijskog naroda. To je učinjeno pod izgovornom obrane domovine i uspostavljanja vojne ravnoteže s Izraelom (čiju okupaciju sirijske zemlje, zapravo, brani sirijski režim, koji nije odgovorio na nijednu od njegovih neprestanih agresija).

No unatoč enormnim, prije spomenutim, gubicima, koji utječu na sve Sirijce, i nesreći koja im je nanesena, ni jedna međunarodna organizacija i veća – ili manja – zemlja nije osjetila potrebu pružiti praktičnu solidarnost ili potporu Sirijcima u njihovoj borbi za najosnovnija prava, ljudsko dostojanstvo i društvenu pravdu.

Jedina su iznimka bile neke zaljevske zemlje, točnije Katar i Saudijska Arabija. Ipak, njihov je cilj bio kontrolirati prirodu sukoba i usmjeriti ga u sektaškom smjeru, izobličavajući Sirijsku revoluciju i nastojeći je zatrti, a predstavlja odraz najdubljeg straha da bi revolucionarni plamen mogao dosegnuti njihove obale. Stoga su podupirali mračnjačke takfirske skupine, koje su većinom došle sa svih strana svijeta radi nametanja groteskne vizije vlasti temeljene na islamskom šerijatu. Ove su skupine opetovano sudjelovale u strahovitim masakrima protiv sirijskih građana koji su se protivili njihovim represivnim mjerama i agresijama na područjima pod njihovom kontrolom ili napadom, poput nedavnog primjera selâ u ruralnom područje Latakiji. Read the full story

U Siriji je izbio sukob između, s jedne strane, narodnih masa koje su ustale za slobodu i dostojanstvo te, s druge strane, represivnog diktatorskog režima koji vlada Sirijom već četiri desetljeća. Antagonizmi oko Sirije nisu prestali od stjecanja neovisnosti 1946. Dovoljno je podsjetiti da je današnja Sirija, ili Sirijska Arapska Republika, samo ono što je ostalo od Velike Sirije koja je Sykes-Picotovim sporazumom podijeljena između Britanije i Francuske početkom prošlog stoljeća. Od tada je prisutno ispreplitanje odnosa između Sirije i njezinih susjeda (Libanona, Iraka, Pakistana i Jordana), kao i egipatsko-saudijska borba za utjecaj u Siriji. Imperijalistički projekti i savezi, od kojih su najpoznatiji Eisenhowerov plan i Bagdadski pakt, su nastojali obuzdati to stanje. Ovi pokušaji su postali sve brojniji u posljednjem desetljeću, osobito poslije američke invazije na Irak, pojave osovine Teheran-Damask i nastojanja Sjedinjenih Američkih Država da okruže Iran pod izgovorom nuklearnog programa. Read the full story

Prema stručnjaku za Siriju Joshui Landisu: ”Sirijci su napustili režim duhom, iako tek trebaju prebjeći tijelom.”

”Sirijci suniti i dalje odlaze na posao i pojavljuju se u svojim uredima ujutro, no mrze Assadov režim u svojim srcima. Assadovu vojsku preuzimaju shabiha i sigurnosne snage kojima upravljaju alaviti. Masakri ne ostavljaju sumnju u to.”

Čak i glavnom gradu, Damasku, gdje je Assadova kontrola najjača, trgovci su uprizorili sedmodnevni štrajk kako bi prosvjedovali protiv masakra više od 100 ljudi u Huli 25. svibnja, koji je izvela vojska i prorežimske alavitske sektaške milicije.

Dugotrajna pobuna eskalira u sporadični građanski rat. Read the full story

Masakr približno 116 civila u Huli, blizu Homsa, grada u rukama opozicije, jedan je od najkrvavijih činova od početka ustanka protiv Assadovog režima prije 14 mjeseci. Kao i inače, vlada priznaje pokolj, ali nastoji prikazati ”teroriste Al-Kaide” odgovornima za ono što se dogodilo. Međutim, režim nije ponudio nikakve ozbiljne dokaze koji bi poduprijeli njegovu verziju ili pobili svjedočenja preživjelih o masakrima.

Prema više novinskih izvještaja, prošloga petka (25. svibnja,op.prev.), regularne snage sirijske vojske otvorile su vatru na protuvladin prosvjed te se nakon toga sklonile omogućivši djelovanje zastrašujućim odredima ”shabiha”, paravojnim prorežimskim skupinama, koje su, u nekoliko sati, pogubile više od sto ljudi, od kojih su velika većina bili žene i djeca. Ovaj pokolj je bio odgovor na ubojstvo vladina doušnika koje se dogodilo nekoliko tjedana ranije. Read the full story

Prenosimo izjavu Sirijske revolucionarne ljevice (Syrian Revolutionary Left), grupe marksista unutar i izvan Sirije, o neprekidnoj borbi protiv režima. 
Izraz ”sektaštvo” se u izjavi odnosi na praksu Assadovog režima da međusobno suprotstavlja različite etno-religijske zajednice koje postoje u zemlji kako bi se održao na vlasti (režim se pokušava predstaviti kao zaštitnik kršćana, Kurda i muslimana alavita nasuprot muslimana sunita koji su većina).

Read the full story