U većini slučajeva vlasnici zaštitarskih firmi su bivši visokorangirani pripadnici policije. Njihove veze i prijateljstva unutar MUP-a, SOA-e i Državnog odvjetništva su na veoma visokom nivou, odnosno ostaju stalno veoma usko povezani. Ukoliko se npr. vodi neka istraga o nezakonitim radnjama unutar zaštitarske tvrtke vlasnik redovito biva upozoren. Dokaz za to je 30 000 zaštitara koji nemaju apsolutno nikakva radnička prava, koji se godinama izrabljuju i potkradaju, a sve to uz blagoslov vlasti i državnih institucija. Još nikada nije zabilježeno da je netko od vlasnika zaštitarskih tvrtki odgovarao za gore navedena zlodjela iako postoji nekoliko stotina tužbi od strane radnika. Te tužbe su međutim strpane pod tepih. Postoji i nekoliko stotina pisama upućenih medijima i državi koje govore o kaznenim djelima, potplaćenosti, o radu od 300 i više sati mjesečno, o neisplaćivanju prijevoza, o neuplaćivanju doprinosa, o prijetnjama…. Na to nitko nije reagirao. Niti državni inspektorat rada nije reagirao na potplaćenost – prosječni zaštitar ima satnicu od samo 12 kn. Država se nikada nije upitala kako zaštitar živi cijeli mjesec. Zamislite biti zaštitar s obitelji. Zamislite biti uredan građanin banci i državi s plaćom 2300 kn mjesečno. Gdje je tu pravda za radnike? Tko to tvrdi da radnička prava postoje? Read the full story