Radnička borba uz veliku pomoć Kristijana Ružmana donosi u virtualnom obliku jedno od najvažnijih djela Lava Trockoga Izdana revolucija, pored Lenjina glavnog čovjeka ruske revolucije, utemeljitelja Crvene armije i teorije permanentne revolucije. Knjiga je na naš jezik prevedena davne 1973. u izdanju Otokar Keršovani iz Rijeke pod uredništvom dr. Predraga Vranickog, a sada je, po prvi puta, uvrštena u internetsko izdanje. Na taj način postala je dostupna daleko širem broju čitatelja, pogotovo u vrijeme u kojem se knjige više čitaju na internetu.

Read the full story

Radničke i seljačke mase zapadne Ukrajine, Bukovine, podkarpatske Ukrajine u pometnji se pitaju: kuda se okrenuti? šta zahtevati? U takvom položaju, naravno, vođstvo sklizne u ruke najreakcionarnijih ukrajinskih klika, koje svoj „nacionalizam“ pokazuju tako što se pitaju kojem će imperijalizmu prodati ukrajinski narod, u zamenu za obećanu fiktivnu nezavisnost. Na takvoj tragičnoj pometnji Hitler je i zasnovao svoju politiku oko ukrajinskog pitanja…Prevashodno pitanje je osigurati revolucionarno jedinstvo i nezavisnost Ukrajine radnika i seljaka u borbi protiv imperijalizma, na jednoj strani, i protiv moskovskog bonapartizma, na drugoj…Na početku poslednjeg imperijalističkog rata ukrajinci Melenevski („Basok“) i Skoropis-Jeltikovski pokušali su da ukrajinski oslobodilački pokret stave pod zaštitu hoencolernovskog generala Lundendorfa, pokrivajući se pri tome levim frazama. Revolucionarni marksisti su tu gospodu odstranili nogom u zadnjicu. Isto tako treba da postupe i ubuduće. Predstojeći rat stvoriće povoljni ambijent za sve vrste avanturista, čudotvoraca i pronalazača zlatnog runa. Ovoj se gospodi, koja voli da greje ruke na vatri nacionalnog pitanja, ne sme dopustiti da priđe radničkom pokretu ni na domet puške. Ni najmanji kompromis sa imperijalizmom, kako fašističkim tako i demokratskim! Ni najmanji ustupak ukrajinskim nacionalistima, bili oni reakcionarni klerikalci ili liberalni pacifisti! Nikakvi „narodni frontovi“! Potpuna nezavisnost proleterske partije, kao avangarde trudbenika! Read the full story

Članak Još jednom : Sovjetski Savez i njegova obrana Trocki je napisao  kao odgovor na protu-izvještaj Četvrta internacionala i ruska kontrarevolucija, koji je na drugom kongresu Internacionalističke radničke partije (Parti ouvrier internationaliste), održanom u studenom 1937., podnio njen vođa Yvan Craipeau. Zanemarivši marksističku sociologiju, Craipeau je zaključio da je staljinistička birokracija eksploatatorska klasa pa u slučaju rata nije potrebno razlikovati Sovjetski Savez od imperijalističkih zemalja. Trocki prvo, dopuštajući da je birokracija zaista klasa, pokazuje da se to novo ”klasno” društvo bez sumnje mora podržati u sukobu s drugim klasnim društvima jer im je superiorno; njihovoj ekonomskoj stagnaciji i propadanju suprotstavlja izvanredan rast proizvodnih snaga na temelju nacionaliziranog vlasništva i planske ekonomije. U nastavku objašnjava zašto birokracija nije klasa i zašto je u Sovjetskom Savezu potrebna politička, a ne društvena revolucija te na brojnim primjerima ruši Craipeauov sociološki okvir izrađen antidijalektičkom metodom. Na kraju, Trocki sažima smisao obrane Sovjetskog Saveza riječima: ”Staljin srušen od radnika – to je velik korak prema socijalizmu. Staljin pregažen od imperijalista – to je pobjednička kontrarevolucija.”

Donosimo još jedan važan tekst Lava Trockog – ”Socijalizam samo u jednoj zemlji” – koji je objavljen kao dodatak u njegovoj knjizi Izdana revolucija. Tekst podvlači teoriju socijalizma u jednoj zemlji kao falsifikat marksizma koji je poduzela sovjetska birokracija na čelu sa Staljinom kako bi obranila već zauzete pozicije u vrhu SSSR-a. Zanimljiva su razmišljanja Trockog o nemogućnosti mirnog socijalističkog razvoja u jednoj zemlji, kao i o sigurnoj propasti tzv. socijalizma ukoliko se ne ostvari proleterska revolucija u razvijenim zemljama.

U ovome se tekstu spominju optužbe izvornih lenjinističkih koncepcija te im se daje trockistička etiketa (da ih se označi pogrešnim i opasnim) i to od strane klike koja sebe naziva boljševicima, a čiji je naziv kasnije pogrešno i bez puno kritike prihvaćen. Koliko ovi ‘boljševici’ imaju zajedničkog s boljševicima koji su stajali uz Lenjina vidi se iz sljedećeg citata Živojina Pavlovića, autora knjige Bilans sovjetskog termidora: ”Ovim masovnim strijeljanjem stare boljševičke garde, postotak starih boljševika je znatno opao. Prema izvještaju jednog od sekretara Boljševičke partije, Maljenkova (bivšeg Staljinova pisara), posle XVIII kongresa partije, postotak starih boljševika od prije 1917. godine iznosi svega 0,3 %, svega 1 % boljševika iz 1917. godine, i 7 % iz doba od 1917.-20. Znači da u partiji ima više od 90 % partijaca od poslije revolucije.”

Posjetite našu teorijsku rubriku za više tekstova.

Poslije osvajanja vlasti zadatak izgradnje, prije svega-privredne, postavlja se kao centralni i ujedno i najteži. Rješavanje tog zadatka zavisi od uvjeta različitih po sadržaju i po dubini: prvo, od nivoa proizvodnih snaga, a osobito od odnosa između industrije i seljačkog gospodarstva; drugo, od kulturnog i organizacionog nivoa radničke klase koja je osvojila državnu vlast; od političke međunarodne i unutrašnje situacije : da li je buržoazija do kraja pobijeđena ili se još odupire – postoji li strana vojna intervencija, da li tehnička inteligencija sabotira itd., itd. Read the full story

Koji put ćete slijediti?

Prvi put otvoren za vas će biti da prihvatite kako je iznad svega važno u današnjoj situaciji u svijetu održati potpuno monolitne odnose jedinstva s politikama i ideologijom ruske KP. Sigurno postoje članovi među vama koji će predložiti takav smjer…Sigurno će biti predložen i drugi put, koji se u suštini sastoji od povlačenja u Jugoslaviju, odbijanja napada i eventualnog nasilja i provokacija Kominform-a i njegovih agenata, te pokušaja ‘izgradnje socijalizama’ u vašoj zemlji, dok će se zaključivati trgovinski odnosi sa silama kako Istočne Europe, tako i sa silama imperijalističkog Zapada. Nećemo skrivati od vas, Drugovi, da mi smatramo drug put jednako pogubnim kao i prvi put. Konačno, preostaje treći put, najteži, onaj koji je prepun prepreka: izvorni komunističku put za jugoslavensku partiju i proletarijat. Ovaj put je put povratka lenjinističkoj koncepciji socijalističke revolucije, povratak svjetskoj strategiji klasne borbe…,(osnivanja organa) u kojima će svi radnici imati pravo izraziti svoje mišljenje i svoje kritike bez premišljanja i bez straha od odmazde. Pravo radnika na organiziranje ostalih radničkih partija mora biti položeno kao temelj… Read the full story

Sovjetski savez je nastao iz Oktobarske revolucije kao radnička država. Državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, a ono je nužan preduvjet socijalističkog razvoja, otvorilo je mogućnost ubrzanog rasta proizvodnih snaga. No, u isto je vrijeme aparat radničke države prošao kroz potpunu degeneraciju – iz oružja radničke klase pretvorio se u oružje birokratskog nasilja protiv radničke klase, te sve više u oružje za sabotažu ekonomije zemlje. Read the full story