Članak Još jednom : Sovjetski Savez i njegova obrana Trocki je napisao  kao odgovor na protu-izvještaj Četvrta internacionala i ruska kontrarevolucija, koji je na drugom kongresu Internacionalističke radničke partije (Parti ouvrier internationaliste), održanom u studenom 1937., podnio njen vođa Yvan Craipeau. Zanemarivši marksističku sociologiju, Craipeau je zaključio da je staljinistička birokracija eksploatatorska klasa pa u slučaju rata nije potrebno razlikovati Sovjetski Savez od imperijalističkih zemalja. Trocki prvo, dopuštajući da je birokracija zaista klasa, pokazuje da se to novo ”klasno” društvo bez sumnje mora podržati u sukobu s drugim klasnim društvima jer im je superiorno; njihovoj ekonomskoj stagnaciji i propadanju suprotstavlja izvanredan rast proizvodnih snaga na temelju nacionaliziranog vlasništva i planske ekonomije. U nastavku objašnjava zašto birokracija nije klasa i zašto je u Sovjetskom Savezu potrebna politička, a ne društvena revolucija te na brojnim primjerima ruši Craipeauov sociološki okvir izrađen antidijalektičkom metodom. Na kraju, Trocki sažima smisao obrane Sovjetskog Saveza riječima: ”Staljin srušen od radnika – to je velik korak prema socijalizmu. Staljin pregažen od imperijalista – to je pobjednička kontrarevolucija.”

Karakter ruske revolucije kako su ga predvidjeli Plehanov, Lenjin i Trocki je važan članak Lava Trockog koji govori o tri stajališta koja su, nakon prve revolucije 1905. godine, zauzeli boljševici, menjševici i Trocki. Prvi su nakon te revolucije uvidjeli, pod vodstvom Lenjina, kako je u sljedećoj revoluciji nužna ”demokratska ditkatura proletarijata i seljaštva” koja, međutim, neće ići izvan okvira kapitalizma. Ruska buržoazija je nesposobna provesti kapitalističke zadatke koje je historija postavila, stoga će njih provoditi navedena ”demokratska diktatura.” Menjševici su tvrdili da je uspjeh sljedeće revolucije ostvariv jedino uz vodstvo liberalne buržoazije s kojom proletarijat mora surađivati. Tako uspostvljeni demokratski režim će ostvariti kapitalistički napredak i omogućiti borbu proletarijata za socijalizam. Trocki je, međutim, smatrao da revolucija može uspjeti jedino pod diktaturom proletarijata koja se čvrsto oslanja na seljaštvo i koja neće provoditi samo kapitalističke, već će, zbog niza okolnosti, biti prisiljena provoditi i socijalističke mjere. Kao i boljševici, Trocki je smatrao kako revolucija ne može uspjeti bez socijalističke revolucije na Zapadu. Drugim riječima, pozicija Trockog je bila teorija permanentne revolucije.

Tek početkom 1917. godine, utjecajem Lenjina, boljševici su odbacili stare poglede na revoluciju i prihvatili realnost koja se kreće u smjeru koji je anticipirao Trocki. Paralelno s tim događanjima, Trocki u svom članku pojašnjava kako je, teorijski, Staljinova uloga u svemu tome bila zanemariva i svodila se na mehaničko ponavljanje Lenjinovih misli. Međutim, nakon Lenjinove smrti i niza objektivnih okolnosti, sve više dolazi do izražaja teorija socijalizma u jednoj zemlji koja je dijametralna suprotnost teoriji permanentne revolucije. Ova teorija socijalizma u jednoj zemlji postala je temelj staljinizma koji se svom silinom obrušio na Trockog kao osnivača teorije permanentne revolucije, a samim time oskvrnuo i lenjinizam u koji se, iz propagandističke pobude, toliko kleo.

Donosimo još jedan važan tekst Lava Trockog – ”Socijalizam samo u jednoj zemlji” – koji je objavljen kao dodatak u njegovoj knjizi Izdana revolucija. Tekst podvlači teoriju socijalizma u jednoj zemlji kao falsifikat marksizma koji je poduzela sovjetska birokracija na čelu sa Staljinom kako bi obranila već zauzete pozicije u vrhu SSSR-a. Zanimljiva su razmišljanja Trockog o nemogućnosti mirnog socijalističkog razvoja u jednoj zemlji, kao i o sigurnoj propasti tzv. socijalizma ukoliko se ne ostvari proleterska revolucija u razvijenim zemljama.

U ovome se tekstu spominju optužbe izvornih lenjinističkih koncepcija te im se daje trockistička etiketa (da ih se označi pogrešnim i opasnim) i to od strane klike koja sebe naziva boljševicima, a čiji je naziv kasnije pogrešno i bez puno kritike prihvaćen. Koliko ovi ‘boljševici’ imaju zajedničkog s boljševicima koji su stajali uz Lenjina vidi se iz sljedećeg citata Živojina Pavlovića, autora knjige Bilans sovjetskog termidora: ”Ovim masovnim strijeljanjem stare boljševičke garde, postotak starih boljševika je znatno opao. Prema izvještaju jednog od sekretara Boljševičke partije, Maljenkova (bivšeg Staljinova pisara), posle XVIII kongresa partije, postotak starih boljševika od prije 1917. godine iznosi svega 0,3 %, svega 1 % boljševika iz 1917. godine, i 7 % iz doba od 1917.-20. Znači da u partiji ima više od 90 % partijaca od poslije revolucije.”

Posjetite našu teorijsku rubriku za više tekstova.

U teorijsku rubriku danas je dodano još jedno značajno djelo Lava Trockog. Riječ je o eseju ”Kako je Staljin pobijedio opoziciju?” napisanom u studenom 1935. g. Kao što i sam naslov govori, u eseju se objašnjavaju razlozi i posljedice poraza Lijeve opozicije. Esej možete pronaći ovdje, a za više djela Trockog i drugih autora posjetite već spomenutu teorijsku rubriku.

Od internacionalnog sekretarijata Četvrte internacionale 1948.godine

 Drugovi,

Na svojem posljednjem zasjedanju Kominform je donio rezoluciju o ekskomunikaciji vaše partije i njezinog rukovodstva. Taj čin duboko je uzrujao članove komunističkih partija u cijelom svijetu. Read the full story