Dok više godina traje svjetska ekonomska kriza počeo je jačati interes za pitanje kritike kapitalizma i ponovno proučavanje Marxove misli, posebno u inozemstvu, no donekle i kod nas. To se vidi u izrazito povećanom broju književnih izdanja koja se time bave, kao i diskusija i manifestacija. U tim diskusijama stajališta se međusobno veoma razlikuju, kao uostalom i procjene aktualnosti Marxa danas, no pitanja koja se postavljaju su često slična. S jedne strane postavlja se pitanje da li je moguće da se Marxove ideje u nekome obliku ponovno vrate na političku scenu i da socijalizam kao pokret ponovno postane relevantan. S druge strane se konstatira kako su društva u kojima su se pokušale provesti njegove ideje i koja su se nazivala socijalističkima bila totalitarna i obilježena diktaturama, gušenjima slobode mišljenja i političkim progonima, te ekonomski nerazvijena. U ovom ćemo članku govoriti o jednoj i drugoj strani problema. Read the full story

Poslije Obznane i zabrane KPJ u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, stranke koja je na prvim poslijeratnim izborima bila treća po snazi u Skupštini,  a na općinskim izborima pobijedila u 59 najvećih gradova novoosnovane države, na desetine i stotine komunista je izbjeglo u SSSR. Većina nije htjela da se miješa u krizu sovjetskog vodstva (raskol između Lijeve opozicije Trockog i trijumvira Staljin-Zinovjev-Kamenjev 1923., pa Ujedinjena opozicija Trocki-Zinovjev-Kamenjev protiv centra i desnice Staljin-Buharin 1925.), međutim neki mlađi i poletniji članovi KPJ su se izjasnili za Lijevu opoziciju . Tako je poslije kapitulacije zinovjevista i progona opozicije u izolatore, te izgona Trockog iz SSSR-a 1929., jedna grupa jugoslavenskih komunista zauzela časno mjesto u redovima Lijeve opozicije.

O toj grupi prvi je i najviše rekao jedan od njenih osnivača, istarski komunist Ante Ciliga, jedan od zastupnika lijeve frakcije unutar KPJ povodom nacionalnog pitanja. On je kao talijanski državljanin jedan od prvih i rijetkih koji se uspio izvući iz Staljinovog zatvora 1935. godine. Prva njegova svjedočanstva kao trockiste objavio je ”Bilten opozicije” Lava Trockog, čiji je sadržaj sažet u ovom letku-brošuri koju su štampali francuski trockisti 1936. No, ubrzo na slobodi u Parizu, Ciliga napušta i lijevu opoziciju i komunizam, te počinje držati lekcije boljševizmu sa stanovišta menjševika i drugih malograđanskih struja. Polako, ali sigurno, evoluira ka hrvatskom nacionalizmu, da bi u stare dane dočekao povratak u Zagreb u vrijeme Tuđmana. Njegova prva knjiga ”U zemlji velikih laži” (1938.) donijela mu je svjetski poznato ime, kapital od kojeg je živio cijeli život, s novim izdanjima i novim antikomunističkim interpretacijama proživljenog. Read the full story

Nedavno uvedena teorijska rubrika od danas je bogatija za još jedno značajno djelo. Riječ je o brošuri ”Moralisti i sikofanti protiv marksizma” Lava Trockog, napisanoj 1939. godine. ”Sikofanti” su,  kao što je Radoslav Pavlović već naveo, prirodni dodatak ”Njihovog i našeg morala”. Ovo je prvi put da se navedeno djelo objavljuje na hrvatskom jeziku. Donosimo ga zajedno s istim uvodom kao i ”Njihov i naš moral”.

Bolji model pristupa SYRIZA-i od onog grčke koalicije krajnje ljevice ANTARSYA-e – potpunog odbacivanja, izjavljivanja da je poraz SYRIZA-e unaprijed određen te odustajanja od bilo kakve borbe da se SYRIZA pridržava svojih obećanja – bi bio Trockijev prijedlog zadataka belgijskih marksista u odnosu prema programu belgijske socijal-demokracije sredinom 30.-ih.

”Prvo, da bi se naprednim radnicima objasnilo političko značenje ‘plana’, tj. protumačilo manevre socijal-demokracije u svim fazama; drugo, da bi se u praksi pokazalo možebitno širim krugovima radnika da se utoliko koliko buržoazija nastoji postaviti prepreke realizaciji plana borimo držeći se za ruku s radnicima kako bi im pomogli da ostvare ovaj eksperiment.”

”Teškoće borbe su nam zajedničke, ali ne i iluzije. Međutim, naša kritika iluzija ne smije povećavati pasivnost radnika i dati joj pseudoteoretsko opravdanje, već upravo suprotno, gurnuti radnike naprijed. U ovim uvjetima, neizbježno razočaranje ‘Radničkim planom’ neće uzrokovati produbljivanje pasivnosti, već, naprotiv, prijelaz radnika na revolucionarni put.” Read the full story

Nakon što smo objavili uvod Radoslava Pavlovića i prvi dio, donosimo i drugi, završni dio ”Njihovog i našeg morala”.

Staljinizam – proizvod starog društva

Rusija je izvela najgrandiozniji skok naprijed u povijesti, skok u kojem su najprogresivnije snage zemlje našle svoj izraz. U vrijeme današnje reakcije, čiji je razmah proporcionalan razmahu revolucije, zaostalost se osvećuje. Staljinizam je utjelovljenje ove reakcije. Barbarstvo stare ruske povijesti izgleda još odvratnije na novim socijalnim osnovama, pošto se mora skrivati licemjerjem kakvo u povijesti nije viđeno. Read the full story

Napisana u februaru 1938. godine, brošura Lava Trockog „Njihov i naš moral“, kao i njen prirodan dodatak „Sikofanti“, godinu dana kasnije, nesumnjivo nosi pečat najmračnijih godina XX. stoljeća.  Ako se izuzmu ratne godine 1914.-1918. i 1940.-1945., godine totalnog posrnuća i rušenja, obilježene milijunima stradalih,  godine koje prethode II svjetskom ratu su godine poraza španjolske revolucije – posljednje nade naspram očigledne Hitlerove pripreme za rat – i masovnog likvidiranja komunista u SSSR-u od strane Staljinove vrhuške. Aparat prve radničke države postao je najsurovije sredstvo progona revolucionara širom Evrope, među kojima su trockisti zauzimali najistaknutije mjesto, već samim tim što su jedini imali jasan politički program naspram termidorske reakcije. Read the full story

Organizacija i klasa

Za sada smo govorili samo o nekim teorijskim i programatskim preduvjetima za postojanje revolucionarne organizacije. Već na osnovi ovoga veoma sažetog i nipošto dovoljnog prikaza vidimo kako je stvar dosta složena. Kako bi se postavio program koji bi barem u osnovnim pitanjima davao odgovore na neka od naznačenih pitanja potrebna je opširna diskusija, teoretsko obrazovanje, ali i organizirano sudjelovanje u praktičnim aktivnostima – jednom riječju organizacija, a ne naprosto skup nezavisnih pojedinaca. Kao što smo napomenuli ranije, samo je manjina stanovništva u mogućnosti da na adekvatan način zadovolji ove uvjete : prihvaćanje prilično specifičnog programa, ali i neprekidne praktične i teorijske izgradnje. Općenito govoreći, za očekivati je da će sićušnost jezgre okupljene oko revolucionarnog programa biti to veća što je sistem u nekoj fazi bliže stabilnosti. Pogrešno bi stoga bilo smatrati da je zadatak revolucionarne organizacije da pod svaku cijenu pridobije što veći broj radnika u svoje redove. Takva strategija može se razvijati samo na štetu čvrstoće organizacije, jasnoće programa i mogućnosti stvaranja takve organizacije u kojoj će svi članovi biti aktivno uključeni u njezin rad – kako u smislu dužnosti, tako i prava na donošenje svih  odluka. Široko je povijesno iskustvo potvrdilo, posebno na primjeru katastrofalnog sloma njemačke socijaldemokracije, da partije koje polaze od fetišizacije principa masovnosti kao svojeg primarnog cilja završavaju u stanju postojanja uskog  rukovodstva koje donosi sve odluke, te široke politički neobrazovane baze koja ima sasvim pasivnu  ulogu. Nasuprot tome, smatramo da kao osnovni organizacijski cilj mora biti podizanje svakog člana na nivo iskusnog i izgrađenog kadra. Read the full story

Što mora uključivati revolucionarni program?

Spomenuli smo kako u vremenima relativne stabilnosti kapitalizma revolucionarni program može oko sebe okupiti manji dio radničke klase. No što bi sve podrazumijevao potpuni revolucionarni program? Da bi nastavili govoriti o revolucionarnoj organizaciji prvo moramo odgovoriti na to pitanje. Zasigurno se ne može raditi samo o zahtjevu za napuštanjem kapitalizma. Read the full story

Poslije osvajanja vlasti zadatak izgradnje, prije svega-privredne, postavlja se kao centralni i ujedno i najteži. Rješavanje tog zadatka zavisi od uvjeta različitih po sadržaju i po dubini: prvo, od nivoa proizvodnih snaga, a osobito od odnosa između industrije i seljačkog gospodarstva; drugo, od kulturnog i organizacionog nivoa radničke klase koja je osvojila državnu vlast; od političke međunarodne i unutrašnje situacije : da li je buržoazija do kraja pobijeđena ili se još odupire – postoji li strana vojna intervencija, da li tehnička inteligencija sabotira itd., itd. Read the full story

Koji put ćete slijediti?

Prvi put otvoren za vas će biti da prihvatite kako je iznad svega važno u današnjoj situaciji u svijetu održati potpuno monolitne odnose jedinstva s politikama i ideologijom ruske KP. Sigurno postoje članovi među vama koji će predložiti takav smjer…Sigurno će biti predložen i drugi put, koji se u suštini sastoji od povlačenja u Jugoslaviju, odbijanja napada i eventualnog nasilja i provokacija Kominform-a i njegovih agenata, te pokušaja ‘izgradnje socijalizama’ u vašoj zemlji, dok će se zaključivati trgovinski odnosi sa silama kako Istočne Europe, tako i sa silama imperijalističkog Zapada. Nećemo skrivati od vas, Drugovi, da mi smatramo drug put jednako pogubnim kao i prvi put. Konačno, preostaje treći put, najteži, onaj koji je prepun prepreka: izvorni komunističku put za jugoslavensku partiju i proletarijat. Ovaj put je put povratka lenjinističkoj koncepciji socijalističke revolucije, povratak svjetskoj strategiji klasne borbe…,(osnivanja organa) u kojima će svi radnici imati pravo izraziti svoje mišljenje i svoje kritike bez premišljanja i bez straha od odmazde. Pravo radnika na organiziranje ostalih radničkih partija mora biti položeno kao temelj… Read the full story